Juče smo u Rožajama imali čast da ugostimo izuzetne goste koji su, zajedno s nama, podijelili trenutke tuge, poštovanja i sjećanja u povodu obilježavanja 30 godina od genocida u Srebrenici, navodi se u saopštenju Skupštine opštine Rožaje.
Predsjednik Almir Avdić je objavio da je u svom kabinetu, u svojstvu domaćina, kao predsjednika Skupštine opštine Rožaje, srdačnu dobrodošlicu poželio:
-Amaru Dobaždiji, načelniku Općine Ilijaš,
-Asmiru ef. Salihoviću, glavnom imamu džemata Podlugovi,
-Emiru Balti, predsjedniku Odbora Islamske zajednice Podlugovi,
-Ramizi Gurdić, majki Srebrenice koja je u genocidu izgubila svoja dva sina,
i Rejhanu Hotu, glavnom imamu Medžlisa Islamske zajednice Rožaje.
– Zajedno smo govorili o značaju kulture sjećanja – o važnosti i napominjanju, da se genocid u Srebrenici nikada ne smije zaboraviti i da nikada ne smijemo prestati govoriti o istini. Jer upravo ta istina je temelj naše ljudskosti, našeg identiteta i našeg odnosa prema prošlosti.
U večernjim satima, u sali Centra za kulturu Rožaje, upriličen je dostojanstveni program koji su organizovali Skupština opštine Rožaje, Medžlis Islamske zajednice i Centar za kulturu.
U emotivnim obraćanjima domaćina i gostiju, salom su odjekivale riječi bola, upozorenja i nade.
Posebno je snažno i duboko urezana u srca svih prisutnih bila ispovijest Ramize Gurdić – majke koja je u julu 1995. izgubila dva sina. Njen bol je tih, ali vječan podsjetnik na zločin koji nikada ne smije biti zaboravljen.
Poruka ovog skupa bila je jasna i snažna:
Genocid u Srebrenici nije završio 1995. godine. On se, nažalost, nastavlja kroz njegovo negiranje i relativizaciju. To je, kako stručnjaci ističu, završna faza genocida – ona koja pokušava izbrisati istinu i prekriti zločin šutnjom. Upravo zbog toga, obaveza nas kao društva jeste da njegujemo kulturu pamćenja, da govorimo, pišemo, učimo i nikada ne zaboravimo.
Poseban pečat večeri dao je hor džemata Podlugovi, čije su izvedbe prožete emocijom i duhovnošću dirnule svako srce prisutno u sali. Kroz ilahije i stihove, podsjetili su nas da sjećanje nije samo čin uma, već i srca.
Srebrenica je rana svih nas. I naša je zajednička odgovornost da ta rana ne bude zaboravljena – već da postane opomena i zavjet da se takvo zlo nikada i nigdje više ne ponovi, napisao je Avdić.
