Piše: Munevera Sutović
Abaz i Fehima Radič nisu bila poznata TV lica, niti imena koja privlače pažnju javnosti. Bili su jednostavni ljudi iz sela Korita, nadomak Bijelog Polja.
Ali način na koji su napustili ovaj svijet, poslije više od pola vijeka zajedničkog života, priča je koja zaslužuje da bude ispričana.
Abaz i Fehima otišli su zajedno.
Dok su se u njihovoj kući odvijale pripreme za Fehimin posljednji ispraćaj, Abaz kao da je odlučio da teret ovoga svijeta neće ni dana nositi bez svoje supruge. Umro je tiho, mirno, bez najave bolesti i bez ijednog znaka koji bi nagovijestio takav kraj.
A umro je samo tri sata nakon smrti svoje supruge Fehime.
Ljekari ovakav fenomen objašnjavaju kroz nekoliko mogućih uzroka. Jedan od najpoznatijih je „Broken Heart Syndrome“ – sindrom slomljenog srca, poznat i kao Takotsubo kardiomiopatija.
Riječ je o stresnoj kardiomiopatiji koja se javlja kada osoba doživi ekstreman emocionalni stres, poput smrti voljene osobe.
Tada dolazi do naglog porasta stresnih hormona, adrenalina i noradrenalina, koji mogu privremeno oštetiti srčani mišić.
Simptomi su gotovo identični srčanom udaru, a u pojedinim slučajevima mogu biti i fatalni.
Prema riječima porodice i mještana, Fehima i Abaz živjeli su skromno, ali srećno.
Izrodili su osmoro djece, a tokom cijelog života jedno drugome bili su oslonac i snaga.
Siromaštvo, kažu, nikada nije narušilo njihov sklad.
Ako je Fehima bila u polju, bio je i Abaz.
Ako je Abaz spremao drva u šumi, bila je i Fehima uz njega.
Kuća im je uvijek bila puna djece i unučića i nisu živjeli usamljenim životom.
Ipak, to nije bilo dovoljno da Abaz nastavi život bez svoje saputnice.
Članovi porodice, uprkos ogromnoj tuzi zbog gubitka roditelja, u njihovom zajedničkom odlasku pronašli su utjehu.
Vidjeli su u tome dokaz da je njihova ljubav bila jača od života i smrti.
Ponosni na njihovu borbu i jednostavan, ali ispunjen život, kažu da im je ostala priča kojom se ponose i koju će s ponosom prenositi na buduće generacije.
Priča o Abazu i Fehimi Radič podsjetnik je svima nama da brak i danas može imati svoje pravo značenje – ljubav, poštovanje, istrajnost i lojalnost.
Da upravo te vrijednosti mogu pobijediti siromaštvo, svakodnevne brige i sve prepreke koje život donosi.
U vremenu kada je brak sve češće samo forma, a zajedništvo često potisnuto ambicijama i ubrzanim tempom života, primjer Abaza i Fehime, i primjer mnogih naših roditelja i onoga kako su zajedno borili nelake životne nedaće, vraća vjeru da istinska ljubav postoji i da se vrijedi boriti za zajedništvo.
Jer, u svijetu koji postaje sve hladniji i usamljeniji, a mi bez mnogo mudrosti odustali od tog modela ljubavi i lojalnosti, neka nas ovakve priče podsjećaju da porodica ostaje jedino mjesto gdje čovjek može sačuvati sebe.
