Navršava se 24 godine od smrti Dragana Radulovića

Umro je 7. februara 2002.

Jasmina Luboder Leković

Tamo gdje zima dušu ima…

Srećan je insan koji je odrastao uz stihove, emisije i dobrotu Dragana Radulovića.
Njegova duša kao da se oslikavala na njegovom licu. Blaga, nježna, dječija.

Tragom davnih pahulja i sjećanje da je kumovao rožajskoj Zlatnoj pahulji.

Sve je manje pahulja, još manje tako dobrih ljudi.

Kako se približava rožajska Zlatna pahulja, vraćaju se i uspomene.

Znao je kako da od mašte, nama koji smo poodavno odrasli, napravi dom. A od riječi igru. Bio je dječiji pisac, novinar, slikar, televizijski urednik, ali prije svega čuvar djetinjstva, koji je pisao srcem djeteta i dušom pjesnika.
Njegove dokumentarne emisije „Velike nevolje malog Borisa“, „Ljubica ljubičica“, „Mali veliki“ i mnoge druge, donijele su značajna priznanja, ne samo u Crnoj Gori, već i u inostranstvu. Njegove pjesme ušle su u školske čitanke, prevedene na više jezika.

„Pisati za djecu znači biti uvijek u zavičaju i biti dijete – drugar svojih čitalaca. Ponekad ulovim sebe i vidim da su mnoge moje pjesme pokušaj da se nešto nedosanjano dosanja, da se još ne odraste. A biti čist kao lišće na zavičajnoj brezi, bistrook kao zavičajni potok, biti velik kao kad si bio mali – možda je to tajna istinske pjesme.“

Velikih i malih Borisa i dalje ima oko nas.
Možda i u nama…
Ti veliki i dalje smišljaju svašta.

Čarobnjak riječi ostavio je neizbrisiv stvaralački trag, ali i opomenu:

„Ti veliki smisle svašta! Brige, muke, ratovanja… Ali zato dječja mašta, samo sreću sanja…“