Košarkaški put Alena Hadžibegovića vodio je kroz različite zemlje, stilove igre i takmičarske sisteme, gradeći iskustvo koje danas potvrđuje na visokom evropskom nivou. Od ranog odlaska u inostranstvo, preko nastupa u Aziji i Evropi, do angažmana u renomiranom ruskom klubu Lokomotiv Kuban Krasnodar, Hadžibegović je strpljivo i posvećeno gradio svoju karijeru.
U razgovoru za naš medij govori o dosadašnjem putu, profesionalnim izazovima, ambicijama u novom klubu, ali i o odnosu prema reprezentaciji Crne Gore i planovima za budućnost.
Kako je izgledao Vaš prvi susret sa košarkom i kada ste shvatili da želite da se profesionalno bavite ovim sportom?
Prvi susret sa košarkom je izgledao tako što sam gledao starijeg brata kako je igrao i trenirao na školskom dvorištu škole Mustafa Pećanin, tako mi se i javila velika želja da i ja krenem bratovim stopama. A nakon par godina treniranja shvatio sam i poželio da se bavim i profesionalno.
Kao veoma mlad igrač otišli ste u inostranstvo. Koliko je taj rani odlazak iz Crne Gore uticao na Vaše sazrijevanje – i sportsko i životno?
Mogu reći da je bilo veoma teško otići sa nepunih 14 godina u inostranstvo i odvojiti se od roditelja, što je naravno uticalo i zahtijevalo mnogo brže sazrijevanje kako životno tako i sportsko, što mislim da je i to najviše doprinijelo ozbiljnosti i mom daljem radu i želji za nekim uspjehom.
Igrali ste u različitim ligama i kulturama (Katar, Japan, Rusija, Balkan). Koja sredina Vam je najviše pomogla da formirate svoj stil igre?
Mnogo mi je teško da kažem koja sredina mi je pomogla da formiram moj stil igre jer mislim da sam iz svakog kluba i zemlje u kojoj sam igrao izvukao i naučio neke stvari koje su mi pomogle u tom formiranju.
Koji period karijere smatrate prekretnicom – trenutkom kada ste osjetili da ste podigli nivo svoje igre?
Smatram da sam svake godine podizao nivo svoje igre iako je takođe bilo mnogo padova, uvijek sam gledao na to kao motivaciju za dalji napredak.
Kako biste opisali svoj razvoj na poziciji krilnog centra – na čemu ste najviše radili posljednjih godina?
(Pozicija krilnog centra i centra) Specifično se nikada nisam fokusirao da budem u jednom segmentu najbolji ili da radim samo na jednoj stvari, više sam se fokusirao da budem all around (igrač koji može da radi više stvari) igrač.
Osvojili ste titulu u Kataru. Koliko Vam je taj trofej značio za samopouzdanje i dalju karijeru?
Da, 2016. sam osvojio Svjetsko prvenstvo u basketu 3×3 do 18 godina. Taj trofej mi nije pomogao u daljoj karijeri što se tiče košarke 5 na 5, ali naravno da jeste na samopouzdanju u nekoj manjoj mjeri.
Nastupi u evropskim takmičenjima donose poseban pritisak. Kako se mentalno pripremate za utakmice protiv jačih i iskusnijih timova?
Nikada nisam imao pritisak prije velikih utakmica, od malih nogu sam volio da igram protiv starijih i iskusnijih igrača i to mi je davalo ekstra motivaciju, kao što je i sada slučaj.
Šta ste naučili iz igranja u Litvaniji i Rusiji, gdje je košarka na visokom takmičarskom nivou?
Kao što sam spomenuo u nekom od prethodnih pitanja, gledam da iz svake situacije, drugog trenera i drugog kluba izvučem i naučim stvari koje će mi biti korisne u daljoj košarkaškoj karijeri i igri. Naravno da mnogo znači kada ste okruženi igračima koji su mnogo iskusniji od vas, koji naravno igraju u tim ligama.
Šta je presudilo da prihvatite ponudu Lokomotive Kuban i kakvi su Vaši ciljevi u ovom klubu?
U pregovorima je bilo uključeno više interesovanja iz top 5 timova VTB lige, naravno da je mnogo zahtjevno usred sezone doći u novi klub gdje već postoji sistem i neke osnove, tako da sam gledao gdje bih se brže uklopio sa mojim stilom igre i naravno ekipu koja ima veću želju da me potpiše. Ciljevi su naravno finale VTB lige.
Gdje vidite sebe u narednih nekoliko godina – reprezentacija, Evroliga, možda NBA ili ostanak u VTB ligi?
Sebe vidim u Euroligi, što mi je i najveći cilj, takođe sam zadovoljan i VTB ligom kao i uslovima koja sigurno ima taj kvalitet i nadam se da će se timovi koji su izbačeni vratiti u Euroligu.
Koliko Vam znači poziv u reprezentaciju Crne Gore i kako doživljavate igranje za nacionalni tim?
Što se tiče reprezentacije Crne Gore, bio sam jednom pozvan na širem spisku sa kojeg sam sklonjen bez i jednog treninga. Par godina kasnije dobio sam poziv iz Katara, koji je organizator Svjetskog prvenstva 2027. godine, da zaigram za njihovu reprezentaciju, gdje sam to i prihvatio.
Kako je nositi dres sa državnim grbom u poređenju sa klupskim obavezama? Da li je osjećaj drugačiji?
Iskreno mogu reći da mi je bila velika želja i motiv, još od godine kada sam igrao u Japanu bila je lična želja da igram za crnogorsku reprezentaciju, gdje sam i bio kontaktiran za to Evropsko prvenstvo do 20 godina, ali takođe nisam bio pozvan. Od tada poziva više nije bilo, ali mislim da mi je to samo dalo veću motivaciju za rad i dalji uspjeh.
Smatrate li da Vaše internacionalno iskustvo (Rusija, Litvanija, Katar, Japan) može doprinijeti kvalitetu reprezentacije? Na koji način?
Naravno da će moja igra u Lokomotiv Kubanu uticati mnogo na moj dalji put u karijeri i biti najbolji odgovor i preporuka.
Koliko je konkurencija na Vašoj poziciji u reprezentaciji dodatni motiv za napredak?
Mom gradu želim da se zahvalim jer je tu sve počelo. Tu sam napravio prve korake, naučio šta znače rad, upornost i vjera u sebe. Poručio bih mladima da vjeruju u svoje snove i da nikada ne misle da ih mjesto odakle dolaze može ograničiti. Ponosan sam što dolazim iz Rožaja i uvijek ću se rado vraćati.
Košarkaški put Alena Hadžibegovića i dalje je u usponu. U godinama kada mnogi igrači dostižu punu zrelost, on djeluje odlučno, fokusirano i spremno za naredni iskorak.
Teret konkurencije, izazovi jakih liga i reprezentativna pitanja – sve su to motivi više, a ne prepreke. Ako je dosadašnja karijera pokazatelj, pred njim su tek utakmice u kojima će imati šta da kaže – na parketu, ali i van njega.
Ferid Kujević
