Razgovarala: Nada Kovačević
Rođena u Cirihu, odrasla u Švajcarskoj, ali srcem duboko vezana za Crnu Goru i Rožaje, odakle potiče njena porodica, Maida Cikotić pripada onoj generaciji mladih iz dijaspore koja na najbolji način pokazuje da se korijeni ne mjere kilometrima, već osjećajem pripadnosti. Iako je njen svakodnevni život u Švajcarskoj — u školi, među prijateljima, obavezama i treninzima — Crna Gora je za nju ostala važan dio identiteta, porodične priče i unutrašnjeg osjećaja doma.
Kod kuće se, kako kaže, uvijek znalo odakle su. Zahvaljujući roditeljima, sačuvala je jezik, vezu sa porodicom i svijest o porijeklu. Zato Crna Gora za Maidu nije samo zemlja u koju se odlazi tokom ljeta, već mjesto kojem se vraća s posebnom emocijom. Rožaje doživljava kao prostor porodične topline, susreta sa svojima i podsjećanja na ono što čovjeka oblikuje i kada živi daleko od zavičaja.
Posebno snažan dio Maidine priče jeste sport. Već 10 godina članica je KSI Karate Shukokai International kluba, gdje je kroz godine treninga, discipline i odricanja izgradila sportski karakter i takmičarski duh. Tokom karijere ostvarila je značajne rezultate — tri puta je bila vicešampionka Švajcarske, a dva puta je osvojila treće mjesto na prvenstvu Švajcarske. Ti uspjesi svjedoče o njenoj upornosti, radu i sposobnosti da se izbori za mjesto među najboljima.
Od januara ove godine Maida je članica reprezentacije Švajcarske, što je za nju veliko priznanje, ali i velika obaveza. Biti dio nacionalnog tima znači svakodnevno potvrđivati talenat, trud i spremnost da se odgovori na visoke sportske zahtjeve.
Pored škole, završnih testova za maturu i planova da nastavi školovanje za učiteljicu, Maida uspijeva da održi ozbiljan sportski ritam i da se izbori sa brojnim obavezama. Njen put pokazuje koliko je potrebno discipline da bi se istovremeno gradili obrazovanje, sportska karijera i lični snovi. Iako je rođena i odrasla u Švajcarskoj, ona ne zaboravlja jezik, porodicu i porijeklo, već ih nosi kao dio svoje snage.
Maida Cikotić je primjer mlade osobe iz dijaspore koja uspijeva da spoji obrazovanje, sport, porodične vrijednosti i ljubav prema Crnoj Gori.
#Maida Cikotić: Rođena sam u Švajcarskoj, u Cirihu. Ovdje sam rođena, ovdje sam odrasla i ovdje se školujem. Moj otac se zove Alen, majka Elvira i brati Avdo. Moja porodica je porijeklom iz Crne Gore, iz Rožaja, i ta veza sa Crnom Gorom je uvijek prisutna u našem životu.
Iako sam rođena ovdje, kod kuće se uvijek znalo odakle smo. Roditelji su mnogo uticali na to da ne zaboravimo jezik, porijeklo i našu porodicu u Crnoj Gori. Zbog toga ja i danas osjećam da je Crna Gora dio mene, iako živim u Švajcarskoj.
#CGDIJASPORA: Kako bi opisala svoje odrastanje u Švajcarskoj?
#Maida Cikotić: Odrastanje u Švajcarskoj je drugačije, jer ovdje ideš u školu, živiš u ovom sistemu i svakodnevno koristiš njemački jezik. Ali u porodici je uvijek postojala i ta druga strana — naše porijeklo, naš jezik i Crna Gora. Za mene je to normalno, jer sam odrasla između ta dva svijeta. Ovdje mi je život, škola, prijatelji i sport, ali Crna Gora je mjesto gdje se vraćamo svake godine i gdje imamo porodicu. To mi je važno.
#Maida Cikotić: Trenutno imam završne testove za maturu. To je dosta zahtjevan period, jer ima mnogo obaveza, učenja i priprema za kraj škole. Nakon toga planiram da nastavim dalje školovanje za učiteljicu. To je ono što želim i čime bih voljela da se bavim. Voljela bih da radim sa djecom, da ih učim i da budem dio njihovog obrazovanja.
#CGDIJASPORA: Zašto baš učiteljski poziv? Šta te privlači tom zanimanju?
#Maida Cikotić: To je nešto što me zanima i u čemu se vidim u budućnosti. Mislim da je lijepo raditi sa djecom i pomagati im da uče. Učiteljica ima važnu ulogu, jer djeca kroz školu ne uče samo gradivo, nego i mnogo toga o životu, ponašanju i odnosima sa drugima.
Zato mi je to zanimljivo i zato želim da nastavim u tom pravcu nakon završetka srednje škole.
#CGDIJASPORA: Kako si naučila naš jezik? Koliko je porodica bila važna u tome?
#Maida Cikotić: Roditelji su najviše uticali na to. Oni su sa mnom pričali naš jezik i zahvaljujući njima sam ga naučila. Pošto sam rođena u Švajcarskoj, u školi i društvu se najviše govori njemački, ali kod kuće je jezik uvijek bio važan. Da roditelji nijesu insistirali na tome, sigurno bi bilo teže da ga naučim i da ga sačuvam. Zato mislim da je porodica najvažnija kada djeca u dijaspori treba da nauče jezik svojih roditelja.
#CGDIJASPORA: Koliko je mladima u dijaspori važno da govore jezik porodice?
#Maida Cikotić: Mislim da je mnogo važno. Kada znaš jezik, lakše ti je da razgovaraš sa rodbinom, da razumiješ porodicu i da se osjećaš bliže zemlji iz koje potičeš. Meni znači što mogu da razgovaram sa našima kada odem u Crnu Goru. Jezik čuva vezu sa porodicom i porijeklom. Ako ga izgubiš, onda je teže održavati tu povezanost.
#CGDIJASPORA: Koliko često ideš u Crnu Goru?
#Maida Cikotić: U Crnu Goru idemo svake godine. Najčešće idemo ljeti, i to je sigurno jednom godišnje. Ponekad se desi da odemo i dva puta, ali ljeto je uglavnom obavezno. To je već dio našeg ritma. Znamo da ćemo tokom ljeta ići u Crnu Goru, obići rodbinu i provesti vrijeme tamo.
#CGDIJASPORA: Kada dođeš u Crnu Goru, gdje najčešće boraviš?
#Maida Cikotić: Najčešće idemo u Rožaje. Tamo nam je porodica i tamo se uvijek vraćamo. Rožaje mi je lijepo, mnogo lijepo. Imam osjećaj da tamo pripadamo, jer je to mjesto naše porodice. Ranije smo imali babu i đeda, a sada i dalje imamo rođake koje obilazimo. Svake godine posjećujemo porodicu i to mi je važno. Neki su se preselili u Njemačku, pa su nam sada bliže, ali i dalje imamo rodbinu u Rožajama.
#CGDIJASPORA: Šta ti najviše prija kada dođeš u Rožaje?
#Maida Cikotić: Najviše mi prija taj osjećaj da sam među svojima. Lijepo je kada vidiš rodbinu, kada se svi okupe i kada imaš osjećaj da si došla tamo gdje te ljudi poznaju. Rožaje mi je posebno drago jer je to mjesto odakle je moja porodica. Tamo je drugačiji osjećaj nego u Švajcarskoj. U Švajcarskoj je moj svakodnevni život, ali u Rožajama je porodična veza i nešto što me podsjeća odakle dolazimo.
#Maida Cikotić: Na početku uglavnom nijesu znali. Dešavalo se da misle da je Crna Gora negdje kod Španije, pa sam morala da objašnjavam da nije tamo, nego na Balkanu. Kažem im da je to mala država na Balkanu. Sada već znaju, jer sam im više puta objašnjavala. Kada neko pomene Crnu Goru, ja sam uglavnom jedina osoba koju poznaju da je odatle, pa su tako zapamtili.
#CGDIJASPORA: Kako im opisuješ Crnu Goru?
#Maida Cikotić: Objasnim im da je to mala država na Balkanu i da je to zemlja odakle je moja porodica. Pošto svake godine idem tamo, mogu da im kažem i da je lijepo, da imamo porodicu tamo i da mi mnogo znači. Nekima je zanimljivo jer nijesu prije znali mnogo o Crnoj Gori. Ali kada im objasnim, onda zapamte.
#CGDIJASPORA: Da li neko od tvojih prijatelja iz Švajcarske želi da posjeti Crnu Goru?
#Maida Cikotić: Još niko nije išao sa mnom, ali planiram da jedna drugarica dođe. To ćemo još vidjeti, ali voljela bih da dođe i da vidi Crnu Goru. Bilo bi mi drago da joj pokažem mjesto odakle je moja porodica i da vidi ono o čemu pričam kada pomenem Crnu Goru.
#Maida Cikotić: Treniram karate i sada sam u kadru ovdje u Švajcarskoj, odnosno dio sam nacionalnog tima. To je za mene veliki uspjeh i velika obaveza. U tom sistemu sam već godinu dana. Za kratko vrijeme sam ušla u ozbiljniji nivo treninga i takmičenja, i to mi mnogo znači.
#CGDIJASPORA: Šta za tebe znači to što si dio nacionalnog tima?
#Maida Cikotić: Znači mnogo. To pokazuje da se trud isplatio i da sam došla do nivoa na kojem mogu da treniram i takmičim se sa najboljima. Naravno, to donosi i više obaveza, više treninga i veći pritisak. Ali to je i motivacija. Kada si dio takvog tima, znaš da moraš stalno da radiš i da ne smiješ da staneš.
#CGDIJASPORA: Koje rezultate bi posebno izdvojila?
#Maida Cikotić: Prošle godine sam prvi put nastupila na internacionalnom takmičenju. Išli smo u Finsku, u Helsinki. Tamo sam bila četvrta. To mi je bilo važno iskustvo, jer je to bio moj prvi nastup na takvom nivou. Naravno, kada si četvrta, blizu si medalje, i onda razmišljaš da si mogla možda i bolje. Ali za prvi put, to je bilo veliko iskustvo.
#CGDIJASPORA: Kako si doživjela takmičenje u Helsinkiju?
#Maida Cikotić: Bilo je posebno, jer je to bilo moje prvo internacionalno takmičenje. Kada prvi put odeš na takav nivo, sve je novo — atmosfera, protivnice, pritisak, očekivanja.
Bila sam četvrta, što je dobro, ali uvijek postoji osjećaj da može bolje. Ipak, to mi je dalo motivaciju da nastavim i da radim još više.
#CGDIJASPORA: Ovog ljeta ideš na Evropsko prvenstvo u Lajpcigu. Šta očekuješ od tog takmičenja?
#Maida Cikotić: U julu idemo u Lajpcig, u Njemačku, na Evropsko prvenstvo. To će biti veliko takmičenje. Sada sam prvi put u kategoriji preko 18 godina, tako da će biti drugačije i vjerovatno mnogo teže. Ne znam još šta mogu da očekujem, jer su protivnice iskusne. Neke treniraju i po 20 godina, više nego što ja živim. Ali vidjećemo. Spremam se i želim da dam sve od sebe.
#CGDIJASPORA: Da li osjećaš pritisak pred takmičenje?
#Maida Cikotić: Naravno da postoji pritisak, ali to je dio sporta. Kada znaš da ideš na Evropsko prvenstvo, znaš da tamo nema lakih protivnika. Svi dolaze spremni i svi žele rezultat. Ali pokušavam da to gledam kao priliku. Za mene je već veliko to što sam došla do tog nivoa, a sada želim da vidim koliko mogu.
#CGDIJASPORA: Jesi li zadovoljna onim što si do sada postigla?
#Maida Cikotić: Mogu bolje. Zadovoljna sam time što sam za kratko vrijeme došla do ozbiljnih takmičenja, ali znam da mogu još. Hoću bolje i vjerujem da mogu stalno da napredujem. Nijesam osoba koja kaže: dovoljno je. Uvijek mislim da može bolje.
#CGDIJASPORA: Da li ti to što si za godinu dana stigla do takvog nivoa daje dodatnu snagu?
#Maida Cikotić: Daje mi motivaciju, ali znam i da će biti teško. Neke protivnice imaju mnogo više iskustva. Neke treniraju 20 godina, a ja sam tek godinu dana u ovom sistemu. Ali to ne znači da ne mogu da se borim. Samo znači da moram još više da radim.
#CGDIJASPORA: Koliko je teško uskladiti školu, posao i sport?
#Maida Cikotić: Teško je. Posebno zato što ne idem u sportsku školu. Kasnije sam ozbiljnije ušla u sport i nijesam mogla da promijenim školski sistem. Kada uđeš u određeni sistem u srednjoj školi, već imaš obaveze, zadatke i raspored, i nije jednostavno sve promijeniti. Zbog toga moram sama da usklađujem školu, posao i treninge. Nekad je stresno, ali nekako uspijevam.
#CGDIJASPORA: Kako izgleda jedan tvoj običan dan?
#Maida Cikotić: Preko dana sam u školi, imam obaveze i učenje. Poslije škole dolaze druge obaveze, a onda uveče trening. Treninge imam četiri puta nedjeljno, uglavnom uveče, poslije svega. Subotom imam trening preko dana. Treninzi traju dva do tri sata. Nije lako, ali kada nešto voliš, onda nađeš način da izdržiš.
#CGDIJASPORA: Da li imaš podršku škole i posla?
#Maida Cikotić: Imam sreću da me na poslu razumiju. Kada kažem da moram da idem ranije ili da imam turnir, oni to prihvate. Ako mi nešto treba zbog takmičenja, oni razumiju i izađu mi u susret. To mi mnogo znači, jer znam da nije svuda tako. Ne dobijaju svi takvu podršku. Ja sam imala sreću da imam ljude koji razumiju koliko mi sport znači.
#CGDIJASPORA: Da li u Švajcarskoj postoji razumijevanje za mlade sportiste?
#Maida Cikotić: Postoji. Sportski uspjeh se cijeni i razumije se kada neko ima obaveze zbog treninga i takmičenja. Naravno, sve zavisi od škole, posla i ljudi oko tebe, ali u mom slučaju imam podršku. To mi pomaže da nastavim i da ne moram stalno da biram između škole i sporta.
#CGDIJASPORA: Ova godina ti je posebno zahtjevna zbog mature. Kako se nosiš sa stresom?
#Maida Cikotić: Ova zadnja godina je bila mnogo stresna. Imam završne testove, učenje, školu, posao i treninge. Sve se skupilo. Ali nekako ide. Preko dana sam u školi, na poslu ponekad mogu i da učim, što mi mnogo pomaže. Najveći fokus mi je na treningu, ali moram da vodim računa i o školi, jer mi je i to važno.
#CGDIJASPORA: Koliko puta sedmično treniraš?
#Maida Cikotić: Treniram četiri puta nedjeljno. Treninzi su uglavnom uveče, poslije škole i ostalih obaveza. Subotom imamo trening preko dana, najčešće dva do tri sata. To traži dosta discipline, jer moraš da organizuješ vrijeme i da budeš spremna i kada si umorna.
#CGDIJASPORA: Šta ti sport donosi osim rezultata?
#Maida Cikotić: Sport mi donosi disciplinu, motivaciju i osjećaj da mogu da napredujem. Kroz karate sam naučila da ne može sve odmah, nego moraš da radiš i da budeš strpljiva. Takođe, naučiš da se nosiš sa porazom, sa pritiskom i sa tim da uvijek postoji neko ko je iskusniji. Ali to te tjera da budeš bolji.
#CGDIJASPORA: Šta bi poručila mladima iz dijaspore koji su rođeni van Crne Gore?
#Maida Cikotić: Poručila bih im da ne zaborave odakle su im porodice. Treba da idu u Crnu Goru kad god mogu, da pričaju naš jezik i da održavaju kontakt sa rodbinom. Možeš živjeti u Švajcarskoj, Njemačkoj ili bilo gdje drugo, ali je lijepo znati svoje porijeklo. Meni to mnogo znači.
#Maida Cikotić: Poručila bih im da pokušaju da se dobro organizuju. Nije lako, ali može se. Ima dana kada je stresno i kada ima previše obaveza, ali ako nešto stvarno voliš, nađeš način.
Treba raditi, trenirati i ne odustajati odmah. Rezultati ne dolaze preko noći, ali trud se vidi.
#CGDIJASPORA: Kada razmišljaš o narednom periodu, šta ti je najvažnije?
#Maida Cikotić: Najvažnije mi je da završim maturu i da nastavim školovanje za učiteljicu. To mi je veliki cilj. Sa druge strane, želim da nastavim i sa karateom, da treniram i da idem na veći nivo. Evropsko prvenstvo u Lajpcigu je sada veliki izazov. Vidjećemo kako će biti, ali ja želim da dam sve od sebe.
#CGDIJASPORA: Kako bi sebe opisala u jednoj rečenici?
#Maida Cikotić: Mislim da sam neko ko hoće bolje. Znam da mogu bolje i zato pokušavam da napredujem.
Izvor: CG DIJASPORA
