U organizaciji Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori i NVO „Kalem“ iz Bijelog Polja, 19. novembra u Pljevljima je održana uspješna promocija knjige „Islamska epigrafika Sandžaka u svijetlu nišana“ autora Nesipa Pepića. Pored autora, na promociji su govorili dr. Nadir Dacić, prof. Amel Durutlić, Mirsad Rastoder i Alija Kujović, a na kraju su se uključili i uvaženi posjetioci sa pitanjima i komentarima.
Knjiga predstavlja studiju u kojoj su transkribovani i sa osmansko-turskog jezika na bosanski jezik prevedeni natpisi sa 138 nišana koji se nalaze na području Pljevalja, Bijelog Polja, Rožaja, Novog Pazara, Tutina, Sjenice, Nove Varoši, Prijepolja i Priboja, kazao je moderator promocije Alija Kujović. Vrijednim istraživanjem Pepić je uspio da od zaborava otrgne i čitaocima predstavi dio nišana – kroz foto-ilustracije i transkripciju natpisa – koji svjedoče o ljudima i zemanu u kojem su nastajali.
„Bošnjačko vijeće ima programsku obavezu da podržava i promoviše ovakve poduhvate, ozbiljne stvaraoce, istraživače i sve pregaoce koji doprinose sveobuhvatnom susretu bošnjačkog naroda sa sopstvenom kulturnom baštinom koja je u dugom trajanju zatirana, prisvajana i zapostavljana“, kazao je predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori Mirsad Rastoder, uz pozdrave učesnicima promocije i uglednoj plevljanskoj publici.„Cijenimo da ova knjiga ima višeznačnu vrijednost jer budi sjećanje na mnoge ličnosti koje su ostavile trag na prostoru Sandžaka – učenjake-alime koji su prevodili knjige, pisali alhamijado poeziju i poklanjali narodu islamsku duhovnost. Nišani opominju na prolaznost, ali se mogu posmatrati i kao umjetnički eksponati simbolične znakovnosti koja upozorava na značaj ljudskosti – one ljudskosti koja nas povezuje sa precima, ali i sa antifašistima, sa Rifatom Burdžovićem, Vladimirom Knježevićem-Volođom, Tomašom Žižićem i drugim borcima, herojima i osnivačima Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS-a). Oni su znali da je Sandžak prirodna i kulturološka konstanta u svim vremenima jer gaji poštovanje različitosti, uvažavanje i međusobno razumijevanje naroda i ljudi. U to ime je i ova promocija, istovremeno i obilježavanje 82. godišnjice osnivanja ZAVNOS-a“, kazao je Rastoder. „Ovdje svi treba da pamte i slijede onu narodnu: ‘Stablo se oslanja na stablo, a čovjek na čovjeka’ – da bismo zajedno bili jači u odbrani prava i slobode svakog pojedinca, a to znači da uspješno gradimo savremeno društvo koje, sasvim prirodno, nadilazi granice i razlike.“
Istoričar Amel Durutlić podsjetio je da priča o islamskoj epigrafici Sandžaka nije odvojena od šire istorije nadgrobnih spomenika Pljevalja i cijele tromeđe Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine. Naprotiv – ona je samo jedan sloj u dubokoj, hiljadama godina dugoj vertikali pamćenja koju nosi naš prostor.
Na ovim prostorima vijekovima se jasno vidi kulturni i civilizacijski kontinuitet: od najstarijih praistorijskih tumula i ilirskih humki, preko helenističkih i rimskih nadgrobnih spomenika, vizantijskih obilježja, srednjovjekovnih pravoslavnih krstača i monumentalnih stećaka kao svjedoka prisustva arijanskog učenja, pa sve do osmanskih nišana i savremenih islamskih i pravoslavnih nadgrobnih formi. Svaki od tih slojeva nosi dio istine o nama. Svaki govori o jednoj etapi našeg identiteta, o smjenama država, religija i kultura, ali i o nečemu još važnijem – o kontinuitetu života i o potrebi ljudi da ostave trag, da budu upamćeni. Otuda su i nišani u ovoj knjizi spomenici pamćenja, jedno poglavlje – po mnogo čemu i najgovornije – jer nose natpise, poruke, stilove, simbole, vjeru i estetiku jednog vremena koje je duboko obilježilo Sandžak. Knjiga ne prikazuje nišane samo kao kamene oblike, nego kao kulturne markere identiteta, kao istorijske dokumente i kao glas jednog vremena koje je oblikovalo nas, naše porodice i našu kolektivnu memoriju, kazao je Durutlić.
Ukazujući da su mezarja mjesto života i dio naselja, dr. Nadir Dacić pojasnio je da se nišani prepoznaju kao muški, ženski i dječiji, a po titulama postoje ulemanski, derviški, hadžijski, aginski, begovski, pašinski, činovnički, esnafski, nišani trgovaca, vojnih zapovjednika, uglednih ljudi i drugi.Svi nišani predstavljeni u knjizi ponovo su dobili svoje izgubljeno i gotovo zaboravljeno značenje. Oni nam govore mnogo više nego što možemo i pretpostaviti. Tiho i nenametljivo nude priču o prošlim vremenima – svoju, ali i našu priču, o nepoznatim ljudima i o našim precima, kao i o značajnim događajima iz davno minulih vremena.Nišani su dio našeg istorijskog materijala, nasljeđa koje za sve narode svijeta predstavlja neprocjenjivo nacionalno bogatstvo. Vjerski, podsjećaju nas da smo prolazni na ovom svijetu i da ćemo i mi jednog dana otići. Nacionalno, svako mezarje je dokument, a svaki nišan potpis ili pečat na tom dokumentu koji govori da je u toj oblasti bilo Bošnjaka i da imamo pravo opstati i čuvati uspomenu, jer mi smo sastavni dio tog svijeta. Taj svijet pored kojeg svaki dan prolazimo ostavio je na svojim nišanima poruku da se ne zaboravi i da se za njih, u najmanju ruku, makar jedna fatiha prouči ili za milost Allahovu prolaznik zamoli, kazao je Dacić.
On je, pored ostalog, naveo vrlo zanimljiv primjer epitafa – natpisa na nišanu velikog dobrotvora i prosvjetitelja Sejfa ef. Šehovića, koji je 1939. godine ukopan na gradskom mezarju Kosovac u Prijepolju:
O moj posjetioče,
zastani nad mojim mezarom malo,
prouči mi sedam ajeta fatihe,
neka to bude milost tvoja meni.
Zaista, ja bijah poput tebe,
a ti ćeš sutra biti poput mene.
Na kraju posla biva trag smrti,
u kući prolaznoj – starom i mladom isti.Umrli i oprošteni
Sejfudin sin hadži Derviša šejha
9. juni 1360. godine po Hidžri (1941).
Autor knjige Nesip Pepić govorio je o ideji njenog nastanka, ističući da je studija proistekla iz činjenice da se o nišanima u Sandžaku vodi nedovoljno brige: mnogi su zapušteni, obrasli u žbunje i šumu, prepušteni zubu vremena i nemaru čovjeka. Epigrafika islamskih nadgrobnih spomenika u Sandžaku bila je, sve do 2007. godine, vrlo malo istražen segment islamskog kulturnog nasljeđa. Od tada su se pojavile značajne studije poput „Urezano u kamenu i pamćenju“, „Islamska epigrafika u Plavu i Gusinju“, „Nišani u haremima novopazarskih džamija“, „Islamski epigrafski spomenici bjelopoljskog kraja“ i „Islamski epigrafski spomenici pljevaljskog kraja“. Pepić ističe da pomenute studije potvrđuju važan iskorak u istraživanju islamskih nadgrobnih spomenika u Sandžaku u posljednje dvije decenije. Ipak, naglašava da posao nije završen – veliki broj nišana i dalje vapije za istraživačima kako bi bili otrgnuti od zaborava i zaštićeni od nadležnih institucija.
Pepić se zahvalio rahmetli Jakubu Durgutu na nesebičnoj pomoći pri istraživanju u Pljevljima, zatim organizatorima, učesnicima i otmenoj publici, a posebno Centru za kulturu Pljevlja i ekipi koja je obezbijedila tehničke uslove za uspješnu promociju.
