Danas se navršavaju tri godine otkako je na vječni svijet preselio Izet – Izo Luboder. Njegovim odlaskom Rožaje je ostalo bez još jedne markantne ličnosti, čovjeka koji je svojim radom i djelovanjem obilježio jedno vrijeme.
Oni koji su ga bliže poznavali znali su da je Izo bio novinar i publicista, dopisnik „Pobjede“ i „Vijesti“. Bio je hroničar vremena, čovjek koji je, još prije četrdeset godina, svojom kamerom bilježio događaje, ljude i trenutke koji danas predstavljaju neprocjenjivo svjedočanstvo života našega grada i šireg regiona.
Objektivom je birao originalne priče i ličnosti, obične ljude i njihove živote, pa se u tom fundusu mogu naći i snimci starca od 100 godina sa Pešteri, kome je nikao novi zub ili djevojka iz Sjenice sa pletenicama dugim preko tri metra, koja sa ponosom pokazuje na meraji isped kuće, dok joj sestre pomažu da ih odmota. Osim Toga, tu su priče sa Mustafagom – starim rožajskim obućarem čijeg dućana više nema a kroz čiju prizmu je Izo predvidio sunovrat kulture sjećanja. Ili priča o Nazi Iković – pjesnikinji iz Rožaja, koju je publikovao i predstavio naslovom „Kovačeva žena kuje balade“. I ne samo to, već je njegova kamera zabilježila i burne političke događaje sa početka devedesetih i još mnoge druge događaje.
Prva picerija u Rožajama, prvi video klub i prva tursitička agencija…
Sjećamo ga se i kao vizionara, čovjeka koji je uvijek bio ispred svoga vremena. 1986. godine otvorio je prvi piceriju u Rožajama koja se zvala „Oaza“ – mjesto koje je za mnoge od nas bilo simbol kultivacije a osim toga imala je veoma savremen pristup ugostiteljskom poslu, a za posebno profesionalnu uslugu i dobar imidž, zaslužni su i njegova braća Fikro(rahm.) i Nusko – profesionali u svom poslu.
„Oaza“ je u stvari bila kultna institucja našega grada, gdje se se slušali: Kićo Salbinac, Kemal Monteno, Rade Šerbedžija, EKV, Oliver Dragojević, Arsen Dedić, Meri Cetinić… Takođe, otvorio je i prvu Tursitičku agenciju „Ema“ kao i prvi video klub u Rožajama.
Njegova radoznalost i stvaralački duh pratili su ga još od studentskih dana kada je u Beogradu studirao Tursitički fakultet. Sezonski je odlazio u u Rijeku (HR), gdje je na trgu, samo uz pomoć malih kliješta, izrađivao privjeske od srebrne žice i na licu mjesta oblikovao imena, što je izazivalo inereovanje i ushićenje radoznalih turista. Ta vještina i umjetnička nota, pratili su ga čitav život. Izo je i autor dokumentarnog filma „Iz bošnjačkog đulistana“, koji govori o historiji, običajima, ljudima i događajima u Rožajama a 70-tih godina, njegov legendarni žuti mercedes 123 – bio je znak prestiža i uspjeha.
Znali smo ga i kao humanistu – čovjeka koji je imao vremena za druge, koji je znao pružiti podršku, reći pravu riječ i pomoći kada je to bilo najpotrebnije. Izet je na vječni svijet preselio 04.09. 2022. godine u 67-oj godini života.
Neka mu je vječni rahmet – amin.
M. Luboder
