Prvi put od povratka nezavisnosti Crne Gore finale Kupa u fudbalu igralo se večeras van Podgorice, a baš kraj Bistrice Dečić je uspio da ispiše istoriju i osvoji prvi trofej u ovom takmičenju. Tuzani su u lijepoj utakmici finala savladali Mornar (1:0) golom Asmira Kajevića u 23. minutu, pa je tako ,,treća sreća“ za Dečić (nakon dva poraza u finalnim duelima Kupa od Budućnosti) donijela ovom klubu četvrti put u istoriji kluba evropsku vizu.
Sam početak nije nagovještavao da će prvo poluvrijeme biti sadržajno – dva tima gotovo u identičnim formacijama, sa posebnim akcentom za prevlast na sredini terena, ušla su u meč oprezno, kao da se čekala greška rivala. Istina, u petom minutu Dečić je bio tim koji je prvi uputio udarac ka golu – Brazilac Augusto, na asistenciju Drešaja, iznenada se odlučio za udarac sa ivice kaznenog prostora, ali je lopta prohujala iznad gola. Sa druge strane, Mornar u prvom dijelu nije mnogo toga prikazao u napadu, a prvu šansu imao je Sekulić u 9. minutu, nakon dobrog prodora i ubačene lopte Vušurovića, ali je napadač Mornara šutirao visoko preko gola. Uslijedio je period u kojem nije bilo uzbuđenja, ali je Mornar imao određenu inicijativu. Međutim, u 23. minutu prava majstorija Tuzana.
Iskusni defanzivac Žarko Tomašević sa svoje polovine uputio je dugu loptu ka Drešaju, koji je imao lijep prijem, zatim loptu po zemlji ubacio u kazneni prostor rivala, Senegalac Endijaje znalački je propustio do Kajevića, koji je iskusno ,,bocnuo“ ispred istrčalog Dragojevića – 1:0. Bio je to momenat kada su se ,,probudili“ i navijači Dečića, a Tuzani imali apsolutnu kontrolu na terenu. Već u 40. minutu moglo je biti i 2:0 – Božović je izveo korner, Baošić kratko odbio, na ivici šesnasterca odbitak je dočekao Augusto, koji je drop kikom pokušao da postigne gol, ali je uzdrmao prečku. Lopta koja je letjela ,,cijelu vječnost” pala je u peterac, a u skoku su istovremenu pokušali Endijaje i Striković, ali je Dragojević bio siguran.
Mornar je, čini se, jedva čekao pauzu, posebno nakon povrede Baošića, a onda je u trećem minutu nadoknade prvog dijela, iznenada imao šansu da dođe do egala. Kiši je ubacio loptu iz ,,skraćenog kornera” na suprotnoj strani kaznenog prostora dočekao je usamljeni Vuković, koji je pokušao snažnim udarcem, a lopta završila tik pored gola…Bek Mornara imao je zanimljiv pokušaj i u 50.minutu, ali je ,,makazicama” izborio samo korner.
Na startu nastavka viđena je sjajna akcija Dečića – Endijaje je odigrao dupli pas sa Božovićem, zatim petom uposlio Strikovića, koji nije uspio da uputi udarac, već je tražio kontakt i eventualni penal, ali je Vučić pravovremeno otklonio opasnost. Iako je drugo poluvrijeme krenulo sa uzbuđenjima, nastavak nije donio mnogo šansi – Dečić je kako je vrijeme odmicalo bio orjentisan na odbranu, vjerovatno nadajući se da bi iz kontre mogao da riješi meč, dok je Mornar bio prinuđen da što više napada. Imali su Barani posjed, inicijativu, ali ne posebno velike šanse za gol, tako da je Dečić zasluženo ispisao istoriju…
Trener Dečića, Nenad Brnović, kazao je da je zahvalan bivšim trenerima, Pekoviću i Mulaliću koji su sastavil ovaj tim.
– Dali smo gol na vrijeme, u drugom dijelu smo se opredijelili da branimo, bilo je prostora u kontranapadima koji smo morali bolje da iskoristimo. Nije to bilo naše najbolje izdanje, ali zasluženo smo slavili. Ovo je bio meč za spas sezone, znali smo šta nam donosi trofej, možda je to okovalo noge igračima ali rezultat se pamti – izjavio je Brnović.
Trener Barana, Zoran Đurašković, dodao je da su odlučile sitnice.
– Primili smo kiks-gol, pokušali da se vratimo, imali neke poluprilike. Cijelo drugo poluvrijeme igralo se na njihovoj polovini, nismo uspjeli da damo gol. Čestitke Dečiću, ja sam ponosan na svoje igrače kako su odigrali – poručio je Đurašković.
Izvor: Pobjeda, autor: Rajko Perović
