Od oktobra 2023. godine, 5.000 Palestinaca u Gazi nastavlja život bez gornjih ili donjih ekstremiteta.
Time je u modernoj istoriji Gaza postala po nečemu njaveća. I to dom za najveću grupu ljudi koji nastavljaju svoj život bez djelova tijela koji znače normalno kretanje i funkcionisanje.
Među njima je veliki broj djece koji umjesto o lopti sanjaju o vještački izrađenim rukama ili nogama, a koji bi im omogućili da barem u nekoj mjeri rade ono što se u zakonu i praksi smatra pravom djeteta.
No, u Gazi dječja prava ne postoje, niti su djeca Gaze na listi prioriteta u politici vodećih zemalja.
Preživjeti smrt za veliki broj djece znači nastaviti borbu preživljavanja u tijelu koje nije ono u kom su rođeni. Pa umjesto potrčati za kakvim letećim zmajem od papira, njihovi snovi svedeni su na priželjkivanje vještački izrađenih ruku ili nogu.
Zbog blokade Izraela, ta mogućnost gotovo da ne postoji i samo rijetki uspijevaju biti radosni zbog dobijenih protetičkih ekstremiteta.
Tehničari lokalne i male labaratorije ipak ne odustaju da nekoj od djece povrate san o djetinjstvu prekinutom bombama, smrću, glađu, gubitkom porodica, drugara i gubitkom djelova tijela.
Od recikliranog materijala i bilo čega drugog dostupnog, izrađuju vještačke udove, a time i blagi osmijeh u očima djece koja odašilju pogled čovjeka zagacalog u duboku starost.
Gaza, dom smrti, razaranja, zločina, kršenja svih međunarodnih propisa, zvanično je i dom za najveći broj amputiranih među kojima i djeca.
I u svemu tome, kraj se ne nazire.
Munevera Sutović
