Povodom nedavnih dešavanja u jednom kafiću na Zabjelu, u kojima je došlo do fizičkog sukoba i povreda, osjećam potrebu da javno reagujem i izrazim svoj stav. Nijesam građanin Crne Gore, ali sam zbog ovakvih ideologija devedesetih godina bio primoran da napustim ovu zemlju. Nadam se i želim da se slične situacije više nikada nikome ne ponove.
Najprije, očekujem od nadležnih institucija da u najkraćem roku identifikuju i kazne svaku osobu koja je na bilo koji način doprinijela ovom incidentu. Potrebno je ispitati i porijeklo noža koji je upotrijebljen i jasno utvrditi odgovornost svih aktera. Pravda mora biti zadovoljena – bez izuzetaka.
Istovremeno, smatram da ne smijemo dozvoliti da pojedinačni incidenti budu iskorišćeni kao povod za širenje netrpeljivosti i osudu čitavih naroda ili vjerskih zajednica. Ako bismo išli tim putem, znamo svi kuda bi nas to odvelo – u podjele, mržnju i povratak u najmračnije stranice istorije.
Nažalost, svjedočimo da i dalje postoje pojedinci koji se nijesu odrekli fašističkih, odnosno četničkih ideologija, te koji svaku priliku koriste da napadnu svoje komšije islamske vjeroispovijesti. Takvo ponašanje je sramotno, opasno i direktno suprotno vrijednostima na kojima počiva moderna Crna Gora.
Najoštrije osuđujem prijetnje upućene reisu Islamske zajednice u Crnoj Gori, Rifatu Fejziću, uključujući i gnusne poruke o “odsijecanju glave mačem”. Takve prijetnje nisu samo napad na njega lično, već i na svakog muslimana Crne Gore i Sandžaka. Pozivam državne institucije, političare i medije da konačno i odlučno stanu na put širenju mržnje, islamofobije, ksenofobije i vandalizma. U suprotnom, svi koji ćute biće moralni i društveni saučesnici u urušavanju građanskog mira i slobode u zemlji.
Pozivam sve odgovorne ljude – u institucijama, medijima i javnom prostoru – da razborito i smireno djeluju, da podrže smirivanje tenzija i procesuiranje svih koji su prekršili zakon. Samo tako se možemo istinski boriti za prava i sigurnost svakog pojedinca i graditi Crnu Goru na principima demokratije, solidarnosti i međusobnog poštovanja.
Napad na Reisa i ponovljene prijetnje smrću su napad na samu ideju zajedničkog života. Muslimani i Bošnjaci Crne Gore su više puta pokazali da svoju domovinu vide kao prostor suživota i međusobnog uvažavanja svih naroda i vjera – pravoslavaca, katolika, Albanca, Roma i drugih.
Crna Gora ne može napredovati prema Evropskoj uniji dokle god budemo svjedočili islamofobičnim napadima i šutnji institucija. Prošla su vremena kada su napadi na Bošnjake i muslimane prolazili nekažnjeno. Danas, Bošnjaci širom Evrope zauzimaju važne pozicije i spremni su da kroz diplomatske i pravne kanale ukažu na svaki vid diskriminacije i napada na svoje sunarodnike.
Borba za prava Bošnjaka nije borba protiv drugih – to je borba za pravednu, slobodnu i demokratsku Crnu Goru. Borba za državu u kojoj svi, bez obzira na vjeru ili naciju, imaju jednaku sigurnost i dostojanstvo.
Mi želimo zajednički život sa našim komšijama – Albancima, Crnogorcima, Hrvatima, Romima i Srbima. Samo zajedno možemo graditi društvo u kojem će svako dijete odrastati bez straha i predrasuda. Samo takva Crna Gora, koja jednako poštuje sve svoje građane, može napredovati i postati punopravna članica Evropske unije.
U ovom trenutku – svi smo mi Reis.
Nous sommes tous REIS – zaključio je Ernad Rafetov AGOVIĆ
