Piše: Hazbija Kalač
Dragi moji Rožajci,
Dugo smo tražili smisao imena našeg grada u “rogovima” i kamenju, ali istina je, čini se, mnogo dublja i ljepša. Ona se ne nalazi u predmetima, već u kretanju sunca i vode, u onome što osjećamo svakog jutra dok gledamo put Rusolije i svake večeri dok sunce zalazi tamo prema Gusnicama.
Naše ime počinje na istoku, na Rusoliji. Taj stari, indoevropski korijen “Rus” ili “Ros” ne znači samo rosu koju zatičemo na livadama. On u drevnim jezicima označava svjetlost, crvenilo i vrelu vodu. Rusolija je naša “Svetlana” – planina koja prva “porumeni” i iz koje se rađa dan. Ona je naš istočni svjetionik s kojeg se na naš grad spuštaju prve zrake i prve vode. Bez Rusolije, Rožaje bi bilo u mraku; ona je tačka koja nas definiše kao narod svjetlosti.
Iz tog “rosnog” i “svijetlog” korijena (Ros/Roz) nastalo je ime našeg grada. Rožaje nije “grad od roga”, već mjesto rođenja (roždenja) – mjesto gdje život raste i buja u podnožju planine. To je tačka u kojoj se planinski miris Rusolije pretvara u čaršiju, u susret ljudi i puteva. Rožaje je onaj “ugaoni kamen” Balkana na kojem se spajaju planinska snaga i ljudska pitominja.
A tamo gdje naše rosno ime počinje da se zatvara, na zapadu, stoji Gusnice. Zahvaljujući modernoj nauci i sjećanju naših starih, danas znamo da “Gus” nije samo slučajna riječ. To je prastari odjek koji označava grlo, usjek i livenje. Gusnice je onaj prirodni lijevak, “geografsko grlo” kroz koje se sudbina našeg kraja uliva i izliva. Gusnice je naša kapija i naša zaštita, mjesto gdje se sa gusničkog vrela kanališe snaga vodosliva Ibra i gdje se postavlja granica između našeg “stana” i ostatka svijeta.
Mi nismo ovdje od juče. Naša genetska šifra i naša imena svjedoče o hiljadama godina kretanja – od gotskih sjevernjaka do ilirskih starosjedelaca. Svi su oni u našim vrelima vidjeli isto: blagoslov vode i svetost skloništa.
Zato, kada sljedeći put pogledate u Rusoliju, znajte da ne gledate samo u planinu, već u sam korijen našeg imena. Mi smo narod koji živi između rosnog istoka i lijevka na zapadu, u gradu koji je ime dobio po rađanju i rastu.
To je naš bijeli kamen ponosa. To je naše Rožaje.
