Dženana Kuč
Mijenjale su se vlasti, državna uređenja, ideologije, pa i granice države.
Sistemsko kreiranje opšteg utiska o Bošnjacima kao narodu niže vrijednosti ostajalo je otporno na svaku društvenu okolnost.To je rezultiralo asimilacijom, etničkim čišćenjima, progonima i kontinuiranim iseljavanjem.
U ambijentu „kulture preživljavanja“ ubijana je kolektivna odvažnost. Svaki pokušaj stvaranja elite ili bilo kojeg vida organizovanja bio je pritisnut spolja i iznutra.
Ovo „iznutra“, kao provjereni obrazac autodestrukcije aktivira se i danas, po potrebi.
U takav kolektivni psihološki koncept ne uklapaju se Bošnjaci koji vode odlučujuće procese u državi kojoj su, da ironija bude veća, vratili nezavisnost, i u kojoj su stub svakog progresivnog procesa. Istini na volju, tu bi se možda i mogao naći neki Musliman, zgrčen uz skute vlasti, koji ni u snu nema ideju o sebi samom, a ni o kolektivnom biću kojem pripada.
No, nije tako moglo dovijeka.
Politički zaokret je na koži dobro osjetio Ervin Ibrahimović kao predstavnik nacionalne politike koja je, bez straha od reakcije „prodrmala kavez“ ustaljenom poretku.
Doduše, strijele su kroz istoriju bile usmjerene i prema pojedincima koji su izvlačili glave iz pijeska uprkos represiji koja je dolazila iz različitih centara moći.
I ne samo prema političarima.
Dok su se sa strane „valjali novci” i hodže su morali da objašnjavaju zbog čega imaju krov nad glavom.
Usput, prikazivani smo kroz stereotipe koji su na latentan način pothranjivani sa najuticajnijih medijskih adresa. Pravdali smo se i da nismo separatisti, teroristi, lopovi, dileri i nepismeni agresori koji su bacilli oko na parče vlasti.
Kao po formuli, dehumanizacija nekog naroda uvijek je prethodila njegovom fizičkom istrebljenju.
I dok kao nacionalna zajednica činimo sve da društvo u kojem živimo konačno otrgnemo iz kandži destruktivne mitološke svijesti, stvarnost nas podsjeća da nije potrebno mnogo truda da se razbukti novo zlo.
U takvom društvenom ambijentu suočavanje sa istinom je jedini lijek.
Da izdržimo do cilja ne bi trebalo da nas obavezuju samo živi već i svaka žrtva nacionalizma koji je godinama mahnito razarao principe čovječnosti.
Zajednički motiv prvenstveno mora biti i naša Crna Gora koja je i sama patila pod najezdom nečastivih sila.
