Stav Emine Čolović
Dijaspora i isjeljenici Crne Gore su posebna i bitna kategorija građana, koja pripada svojoj domovini svim bićem. Posebni su razlozi prisnosti koja se osjeca na svakom mjestu gdje žive građani i građanke Crne Gore, naše drage multinacionalne i multikonfesionalne oaze kakve nema u podijeljenom svijetu. Možda smo svi mi koji poticemoiz Crne Gore a živimo izvan nje, iz tog razloga, daleko integrativniji i uspješniji dio, kako personalno, tako i kolektivno, od svih ostalih koji žive izvan svoje domovine. Dokaz u prilog tome su svi naši uspjesi koje ređamo godinama, naša ostvarenost ma gdje se nalazili, ali i naša privrženost Crnoj Gori tokom historije, a posebno posljednjih trideset godina kada se dešavaju i konstantne demografske promjene na Balkanu.
Mi želimo da nastavimo putem ukazivanja časti našoj domovini kroz prezentiranje njene kulture, geografskih ljepota, ubrzanog razvoja i pripadanja savremenim zemljama, ali smatramo da tretman prema nama mora biti iskren i obostran, a ruka podrške i uvažavanja ispružena kao što je naša prema Crnoj Gori. Tu prvenstveno mislim na naše pravo da o svojoj domovini odlučujemo jednako kao svi koji žive i borave u njoj, da neometano koristimo pravo glasa, ali i da više utičemo na kreiranje zvanicne politike.
Smatram da je Crnoj Gori, kao maloj i veoma prosperitetnoj zemlji potrebna naša pomoć u lobiranju, predstavljanju i spajanju za značajnim pojedincima, ogranizacijama, institucijama i svemu ostalom u svijetu, te da svaki političar koji misli i djeluje državnički, mora to uzeti u obzir. Među nama ima puno uspješnih u biznisu, obrazovanih i vrijednih, među kojima se zbog uskih interesa i iskorišćavanja pojedinaca, ne radi na umrežavanju resursa koji bi od Crne Gore u dijaspori i isjeljeništvu, sa našim organima vlasti, napravili jaku državu.
Bošnjaci i Bošnjakinje, kojima ja pripadam, veliki su patrioti vezani za domovinu Crnu Goru, ali nedovoljno predstavljeni Crnoj Gori. Mi smo svoju odanost pokazali i dokazali, ali smo sada kao i pripadnici drugih naroda naših sugrađana, nedovoljno umreženi sa državnom upravom.
Mi bi se radovali da se naša jaka dijaspora ne promatra kroz donacijska sredstva, koja ionako, pristižu svakodnevno, već da se uspostavi jaka institucionalna koordinacija u svim velikim geostrateškim, geoekonomskim i geopolitičkim projektima koji se tiču Crne Gore.
Tu se treba napraviti odnos koji počiva na zdravim relacijama, a ne mehanički.
Privredu i turizam Crne Gore će mnogo više od političara, unaprijediti ljudi koji se time bave, a posebno u zemljama Zapadne Evrope, pa bi bilo dobro da se organiziraju susreti u čestim intervalima, gdje ćemo mi u direktnoj komunikaciji s vlastima i institucijama Crne Gore, predstaviti naše projekte i potencijale. Naravno, i sama javnost u Crnoj Gori treba sa tim biti upoznata.
Crna Gora je zemlja humanih ljudi, kako u domovini, tako i u dijaspori, ali mi ne želimo da budemo gledani kao banka bespovratne pomoći, već kao resurs pomoći u dovođenja kapitala i stvaranja nove vrijednosti. Ali, prije svega, želimo da nas nosioci javnih funkcija uvažavaju i ponašaju se državnički, kao i mi, da nas poslušaju i da zajedno rade sa nama. Samo umreženi i uzajamno ispoštovani, bićemo na istom putu. Taj put nema alternativu, a to je jaka Crna Gora u društvu jakih.
