Munevera Sutović
Jedan od onih koji nisu lako napustili svoje ognjište jeste Nedžad Babić iz Trpezi. Godinama je pokušavao da opstane u rodnom kraju, a kada je 2011. godine sa suprugom narušenog zdravlja i troje maloljetne djece ipak krenuo u Njemačku, nije znao da će jednog dana postati uspješan preduzetnik i vlasnik hotelskog kompleksa u Donjoj Saksoniji.
Postoje ljudi koji se dugo bore da ne napuste svoje ognjište, svoje šume, komšiluk, mahale i sela. Vjeruju da je zemlja plodna i da će roditi, da je komšija dobar i da će uvijek pritrčati kada zatreba, i da je vazduh najzdraviji upravo među stablima rodnog kraja.
Takvi ljudi ne odlaze lako. Odlaze tek kada iscrpe gotovo sve mogućnosti da ostanu.
Jedan od njih je Nedžad Babić, rođen 1972. godine u Trpezima.
Prije odlaska u Njemačku, Nedžad se bavio ugostiteljstvom i bio vlasnik restorana „Dva jarana“. Pokušavao je da opstane u svom kraju. U rodnim Trpezima bio je aktivan i u društvenom i političkom životu, vjerujući u ideju prosperiteta i zajedništva.
Ipak, nakon godina nastojanja da obezbijedi egzistenciju porodici, 2011. godine donosi, kako kaže, jednu od najtežih odluka u životu.
Napušta Trpezi.
Sa suprugom narušenog zdravlja i troje maloljetne djece otišao je u Njemačku, ne znajući šta ga tamo čeka.
Dolazak u novu zemlju otvorio je neke nove mogućnosti, ali i brojne izazove. Umjesto sigurnosti zaposlenja u nekoj od njemačkih kompanija, Nedžad bira teži put. Odlučuje da pokrene vlastiti posao.
Godine 2016. osniva građevinsku firmu „BN Bau“.
Jezička barijera, nepoznato poslovno okruženje i rizik koji prati svaki početak nisu ga zaustavili. Posao se postepeno širio, a nekadašnji automehaničar i ugostitelj iz malih Trpezi, postajao je sve uspješniji preduzetnik.
Ali Nedžad svoj uspjeh nije doživio kao razlog da zaboravi mjesto iz kojeg je potekao.
Naprotiv.
Više od 50 ljudi iz rodnog kraja doveo je u Njemačku, omogućivši im da rade, zarađuju i svojim radom pomažu svojim porodicama i ulažu u Trpezi.
Na neki način, pomogao im je da prođu put kojim je i sam prošao.
Njegova veza sa Trpezima zato nikada nije prestala. Što je više poslovno napredovao, rodni kraj mu je, kaže, postajao još bliži.
A onda je 2018. godine njegov preduzetnički duh napravio još jedan veliki korak.
Nedžad Babić kupuje hotelski kompleks u Donjoj Saksoniji, čiji je vlasnik i danas. Kompleks danas zapošljava desetine radnika i predstavlja krunu njegovog poslovnog puta.
Ipak, kada se govori o njegovom uspjehu, novac i poslovni rezultati nisu ono što Nedžad prvo ističe.
Za njega je važnije kako ga vide njegova djeca, sin Arijan i kćerke Aida i Maida.
Arijan danas otvoreno govori o očevom požrtvovanju i ne propušta priliku da mu iskaže poštovanje. U porodici je, očigledno, sačuvana ona vrijednost koju je Nedžad ponio iz vremena svog djetinjstva, a to je skromnost.
Djetinjstvo u kojem nije imao mnogo, naučilo ga je da cijeni ono što ima i da blagostanje ne vidi samo kao ličnu korist.
Zato Nedžad danas svoj najveći uspjeh ne mjeri veličinom imovine.
„Uspjeh je samo most ka drugoj strani obale na kojoj stoje ljudi kojima treba i kojima se može pomoći. Ako nismo u stanju da podijelimo i pružimo ruku od onoga što nam je Bog udijelio kao nafaku, kako srce može osjetiti bilo kakvo zadovoljstvo? Najveći uspjeh nije bogatstvo, već mogućnost da udijelite od sve te nafake kojom vas je Bog blagodario“, kaže Nedžad, i dodaje da sve to ne bi bilo moguće bez podrške supruge Esade, koja nikada nije prestajala da ga na tom putu prati.
I možda upravo u toj rečenici stane cijeli njegov životni put.
Čovjek koji nije lako napustio Trpezi, ipak je morao otići.
Otišao je sa porodicom, počeo gotovo od nule, prihvatio rizik, radio i gradio.
A kada je uspio, nije zaboravio odakle je krenuo.
Za Nedžada Babića, uspjeh očigledno nije samo ono što čovjek stekne.
Uspjeh je i ono što ostavi iza sebe, u porodici, među ljudima i u kraju iz kojeg je potekao.
„Uspješan sam ako sam uzor svojoj djeci i ako oni jednog dana nastave putem rada ali i humanosti“, kaže Nedžad.
A možda je upravo to i najveća vrijednost njegove priče.
