Bez naslova
ZASTAVA LJILJANA KAO SVIJETLO BOŠNJAČKOG PONOSA I POSTOJANOSTI
Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik
Draga braćo i prijatelji Bošnjaci, u svijetlu i duhu 11. maja, Dana bošnjačke zastave, želim da vam, kao vaš istinski prijatelj i crnogorski brat, poželim da vam ovaj veliki dan vaše svete zastave, optočene zlatnim ljiljanima i žrtvama šehida, donese snagu, mudrost, istrajnost i postojanost. Budite ono što ste oduvijek bili svoji na svome. Čuvajte vaš maternji, (bosanski) jezik, vaše običaje, vašu vjeru, vašu kulturu, vašu riječ, vašu pjesmu, vašu čast i vaš obraz. Čuvajte ono što su vam preci ostavili kao najdragocjeniji amanet: dostojanstvo, sjećanje i pripadnost narodu koji je kroz vijekove znao ali i platio cijenu slobode i stradanja.
Vaš put je bio težak, ali istrajan i postojan poput zlatnih ljiljana, koji sa vama vjekovima traju. Ljiljani su znak sjećanja, časti, čistoće, bola i ponosa. U njima su upisane suze majki, dove očeva, koraci prognanih (muhadžira) mir mezarja, ali i snaga onih koji su i poslije najtežih rana nastavili da žive uspravno, vjerujući u slobodu, pravdu i istinu.
Kako je zapisao veliki Zaim Azemović u svojoj priči „Nesanica“: „Ostaju iza nas kućišta da utanjaju u travu i srebrni novčići izvora pored njih. Tu vodu treba piti i ljubiti jer se ona jedino podaje bez znoja. A radi hljeba odronjavamo se od majdana. Pa djeca i očevi imaju različite zavičaje, odvajaju se i boluju za njih, u svoja prezimena imena zavijaju pretapaju...“
U ovim riječima stanuje sva sudbina bošnjačkog čovjeka: kućište, izvor, hljeb, odlazak, zavičaj, rana, ime i prezime koje se nosi da bi se opstalo. To je sudbina naroda koji je često morao da odlazi, ali nikada nije prestao da vjeruje u sebe i snagu svojih riječi. Naroda koji je znao da mu dom nije samo zid i prag, nego jezik kojim se moli, majčina riječ, očev amanet, mezar predaka, pjesma iz djetinjstva i zastava pod kojom si rođen ali i zastava koja zna ko si i odakle si.
Zato, draga braćo i prijatelji, neka vam je hairli Dan bošnjačke zastave. Neka vam ovaj dan bude praznik ponosa, sabura, mudrosti istinske snage i prijateljstva. Neka vas podsjeti da se identitet ne čuva mržnjom prema drugome, već ljubavlju prema svome. Da se narod ne brani samo riječima, nego znanjem, kulturom, obrazovanjem, poštenjem, slogom i odgovornošću prema generacijama koje dolaze. Budite ponosni na svoje ime, na svoj (bosanski) jezik, na svoju istoriju, na svoje velikane, na svoje šehide, na svoje majke i očeve, na svoje knjige, pjesme, sevdalinke, običaje i bajramske sofre. Budite ponosni na sve ono što vas čini Bošnjacima narodom plemenite duše, i velike unutrašnje snage.
I sjetite se stihova Zaima Azemovića u pjesmi „Jadovnik“:
„Živjeli od inata i ponosa
ostavljajući amanet za slobodom
potomcima u nasljedstva
izašli iz tamnika prokletstva.“
U tim stihovima odzvanja istorija naroda koji je živio od inata i ponosa, ali ne od mržnje naroda koji je iz tamnika prokletstva izlazio sa vjerom, obrazom i nadom naroda koji je potomcima ostavljao amanet slobode, a ne teret osvete. Zato budite ponosni. Budite postojani. Budite mudri. Budite svoji. Čuvajte vašu zastavu kao što se čuva majčin glas, očev savjet i voda sa zavičajnog izvora. Čuvajte ljiljane, jer su oni znak da ste trajali i opstajali.
Čuvajte jezik, jer narod koji izgubi jezik počinje da gubi sebe. Neka ovaj veliki dan, Dan bošnjačke zastave, obasja sve Bošnjake Crne Gore, Sandžaka, Bosne i Hercegovine, dalekih država Zapadne Evrope, obala SAD-a, Kanade i hladnog sjevera Evrope, đe god živjeli i stvarali, donoseći im ponos, slogu, snagu, mir i trajnu svijest o jeziku, kulturi, vjeri, porijeklu i dostojanstvu koje nose pod zlatnim ljiljanima. Kao Crnogorac, kao prijatelj, kao vaš brat, želim da Dan bošnjačke zastave dočekate dostojanstveno, ponosno i u jedinstvu.
Neka vaša zastava bude znak mira, slobode, kulture, časti i trajanja. Neka vas okuplja, snaži i opominje da se samo narod koji zna ko je, odakle je i šta čuva može sigurno kretati prema budućnosti. Hairli vam Dan bošnjačke zastave.