Dokle će Rožaje ćutati pred kockarnicama?
Piše: Edib Šaljić
Nema tužnijeg prizora od čovjeka koji iz kockarnice izlazi praznih džepova i pognute glave, znajući da kući ne nosi hljeb, već nemir i sramotu. Kada kockar uđe kroz vrata kladionice, on sa sobom ne nosi samo svoj novac. On na sto stavlja mir svoje kuće i osmijeh svoje djece. Jer dok se kockar „provodi”, njegovo dijete kod kuće u mraku čeka drhteći od straha, strepeći na svaki zvuk koraka kroz kuću, strahujući kakav će se otac vratiti.
Postoji nešto mnogo opasnije od izgubljenog novca u kockarnici, a to je izgubljen čovjek, izgubljen otac koji je fizički tu, a duhom zauvijek izgubljen, i djeca koja će ga cijelog života takvog pamtiti.
Iza svijetlih izloga kockarnica stoje neispričane porodične drame, suze roditelja i brige djece.
Glas koji je Rožaje diglo protiv kockarnica i kladionica bio je glas pravog i stvarnog našeg grada. Allah mi je podario da budem jedan od govornika i aktera tog događaja i vjerujem da je to bio trenutak u kojem je naš grad pokazao da postoje granice preko kojih ne smijemo preći. I veliko hvala svim organizatorima. Cilj je bio da pokažemo da ne možemo ćutati dok se porok normalizuje, dok se zavisnost pretvara u posao, a tuđa nesreća u nečiji profit. Ne možemo prihvatiti da se budućnost naše omladine mjeri brojem kladionica.
Zato je vrijeme da se svi trgnemo!
Pozivamo ovim putem sve političare, bez obzira na stranačke razlike, sve ljekare koji svakodnevno liječe posljedice ovog očaja, sve vjerske autoritete koji čuvaju moralni kompas našeg društva i sve prosvjetne radnike koji u učionicama gledaju u našu budućnost, da u narednom periodu dignu glas, progovore i stanu na čelo ove borbe.
ŠTA URADITI SADA?
Zakon i pravila tržišta su jasna: svaka prodavnica koja nema mušterija se zatvori, svaka proizvodnja koja nema tržište se ugasi. Nisu te kockarnice došle u naš grad ni za kakvo naše dobro, već da kao pijavice isisavaju novac iz našeg grada.
Zato, ako već nadležni nisu iskoristili zakonski dozvoljenu mogućnost uklanjanja kockarnica od obrazovnih institucija, imamo rješenje koje je u našim rukama, a ne u tuđim kancelarijama. Ako moj ponosni narode, moji ponosni Rožajci, ostanemo ustrajni, stegnemo zube i damo sebi sveti cilj da u potpunosti bojkotujemo kockarnice na samo mjesec dana, bit ćemo svjedoci čuda. Jedna po jedna kockarnica će se sama gasiti i zatvarati vrata jer im se više neće isplatiti da truju našu djecu.
Protiv ovog zla ne možemo se boriti samo parolama. Moramo se boriti tiho, složno i beskompromisno. Znam da će ova istina zasmetati onima kojima je profit preči od života djece. Ali, straha nema, jer strah i sloboda ne idu zajedno. Kada se čovjek bori za svoj grad i svoj narod čista srca i uz Božiju pomoć, nikakva sila ni moćnik ne mogu biti jači od narodne sloge.
Pokažimo im da naš grad ima dušu, da naša čaršija zna šta je obraz i da tuđi profit nikada neće biti važniji od smijeha rožajske djece.
Autor: Edib Šaljić