Emir Dacić-posvećenost manjebrojnim narodima

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Emir Dacić pripada generaciji onih mlađih rijetkih intelektualaca čija posvećenost manjebronjim narodima je jedna od karakternih osobina njegove ličnosti profesionalizma ali i stava u društvu kome sa punim pravom pripada i daje nemjerljiv doprinos. Emir Dacić rođen je 1982.godine u Rožajama. Zavrsio je Ekonomski fakultet na Univerzitetu u Bihaću. Obavljao je brojne dužnosti i funkcije đe se posebno ističe njegov puni doprinos u okviru Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava na čijem se čelu nalazi. Jedna tako značajna i ključna institucija pored CEKUM-a čini okosnicu kulturološkog segmenta Crne Gore. Emir Dacić nam dolazi iz Rožaja, koja su iznjedrila brojna značajna imena bošnjačke, crnogorske i albanske književnosti, likovne, folklorne i muzičke neimare koji su kroz svoja djela ostavili trajni pečat ljepote i kulturnog bogastva Crne Gore. Siguran sam da je lijepa nit multikulture uticala da Emir Dacić danas pripada onim uspješnim pojedincima koji su svoju plemenitu misiju ostvaruju na najljepši način i za dobro svih onih koji žive za kulturu. Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava čine jednu itekako značajnu instituciju. Zapravo to je jedan od modela na kojima se gradi jedna ljepša budućnost i poštovanje među svim narodima. Emir Dacić je kroz svoj dosadašni profesionalni angažman dao poseban doprinos da se određene filozofske pretpostavke koriste u okviru istorije kulture kao osnovza razna parcijalna istraživanja kultura ili određenih elemenata kulturnog stvaralaštva pojedinih vremenskih epoha i manjebrojnih naroda koji krase našu državu. Ispitujući hronološki i evolucioni tok pojedinih kultura ili kulturnih elemenata, istorija kulture je važna za shvatanje i objašnjenje savremenih kulturnih tokova, s obzirom na važnost tradicionalnih i nasleđenih elemenata u kulturi manjebrojnih naroda. Posebna dimenzija Dacićevog profesionalnog odnosa predstavlja i njegova veoma prepoznatljiva naučna i metodološka aktivnost rada u okviru Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjiskih prava.  On je izgradio vlastiti etički kodeks, koje njeguje i gaji do danas. Taj pristup sa preciznim i jasnim stavovima i principima, čine ga u svemu posebnim. Emir Dacić je neka vrsta, autentičnog duhovnog oka, osjetljivog kulturnog činioca.  Univerzalne vrijednosti i norme uvijek ga drže u vezi sa onim što je božansko i veličanstveno u čovjeku i čovječno u Bogu. Dacić je promoter najljepših kulturnih vrijednosti, i duboki posmatrač kulture duha, davalac podrške svim manjebrojnim narodima. Dacić je je ne samo čovjek koji razvija i radi za dobro kulture on je i čovjek koji svoje povjerenje poklanja napisanoj riječi, ali je i poželjan intelektualni sagovornik sa svim stvaraocima raznih oblasti koji sobom i svojim djelima označavaju multikulturalne vertikale vremena i njegova savremena ishodišta. Njegove jasne i visoke kriterijume prati  saglasnost estetskih i etičkih mjerila. To mu je omogućilo da postane suvereni branitelj vrijednosti u kulturi svih naroda na području Crne Gore. Malo je koji intelektualac s toliko jednostavnosti, posvećenosti i umijeća zna komunicirati sa svim ljudima, bez obzira na identitetske, kulturološke ili jezičke razlike. Motivišući sve manjebrojne narode hvaleći i utičući na  njihova dobra djela  podstičući ih na pojedinačno i kolektivno njegovanje kulturne baštine i folklornih tradicija. Ove vrijednosti (tj. ideali) se preslikavaju na institucionalne okvire društva poput politike, normi i obrazaca ponašanja u našem svakodnevnom životu. Tako na primjer u društvu koje promoviše kulturne vrijednosti poput ambicije i uspjeha, one se mogu ogledati u veoma konkurentnom ekonomskom sistemu, konfrontacionom pravnom sistemu i sistemu vaspitanja djece koja će biti bogatija za kulturnu bogastvo i različitost naroda.

Često kažemo: ”Razumijući bolje sebe, bolje ćemo razumjeti i druge ljude (narode) ”, sentenca je koju često čujemo u svakodnevnom govoru, a na koju možda i premalo obraćamo pažnju. Razumijevanje sopstvene kulture i ujedno prihvatanje drugih, svakako može najviše pomoći u smanjenju interkulturnih tenzija. Time sesvakako utiče na svijest ljudi i način njihovog ophođenja i komuniciranja, čime posebna zasluga pripada i instituciji na čijem je čelu Dacić. Multikultura i kultura je ona ljepota koja do svačijeg srca nađe put. Bilo da je riječ o lijepoj slici, muzici, pjesmi i plesu, folkoru i književnosti koji zrači i oduševljava ili o predmetima koji svjedoče kreativnost i govoreći o prošlosti u budućnost vode, sve to nosi poruku. Poruku ljepote i dobrote, prijateljstva i ljubavi, mira i razumijevanja. Živimo u vremenu u kojem se često potenciraju kulturološke ili religijske razlike moramo se još više truditi da kulturu koja nas oplemenjuje i obogaćuje njegujemo, razvijamo i čuvamo. Naše društvo mora biti svjesno je koliko kultura znači za očuvanje nacionalnog bića, jezika i svakog drugog izražaja manjebrojnih naroda. Zato ću svoj esej o Emiru Daciću završiti sa iskrenom željom da ovako posebni poslenici budu najljepši reprezenti multikulture ali i Prometeji koji će sa sobom uvjek nositi vizionarske ideje i misli. Kultura je prije sredstvo koje omogućuje ljudskim bićima razviti vlastiti potencijal, a različite kulture dovest će do izražaja različite strane naše prirode. Trebaju nam različite kulture kako bismo kultivisali različite aspekte naše prirode. Na kraju Emira Dacića opisaću riječima škotskog istoričara i filozofa, Tomas Karlajla: “Kultura je proces kojim čovjek postaje sve ono za što je stvoren da može postati.”