KAD „PREMA NAVODIMA“ POSTANE „OČIGLEDNO“

Postoji novinarstvo koje istražuje činjenice, novinarstvo koje postavlja pitanja i, po svemu sudeći, novinarstvo koje od vlastitih pretpostavki pravi odgovore. Ovom posljednjem pristupu mogli smo svjedočiti 14. oktobra, čitajući tekst portala Aktuelno.me, pod naslovom „Od vjerskog autoriteta do porodične koristi“.

Već na početku valja priznati autoru izvjesnu dosljednost. Gotovo svaka ozbiljnija tvrdnja osigurana je nekom od formulacija: „prema informacijama kojima raspolaže naš portal“, „prema istim navodima“, „prema navodima iz dostavljenih informacija“, „ukoliko se ovi navodi potvrde“...

Čitalac tako prolazi kroz čitavu procesiju pretpostavki, da bi na kraju stigao do veličanstvenog zaključka: „Očigledno je“!

I tu počinje prava čarolija.

Govoreći o mogućem imenovanju reisa Rifata Fejzića za ambasadora Crne Gore u Turskoj, autor najprije priznaje da nema zvanične potvrde da je takva kandidatura uopšte formalno pokrenuta. A odmah zatim zaključuje da je Fejzić „očigledno“ naišao na prepreku kod predsjednika Jakova Milatovića.

Dakle, kandidatura je nepotvrđena, postupak nepoznat, a čovjek koji ga je navodno zaustavio već je identifikovan!

Kako se može pouzdano znati ko je nešto zaustavio ako prethodno nije utvrđeno da je to uopšte pokrenuto?

To je pitanje osnovne logike, mnogo prije nego novinarske etike.

Ni elementarna hronologija nije prošla naročito dobro. Autor tvrdi da se Fejzić nalazi na čelu Islamske zajednice „više od dvije i po decenije“. Zvanična arhiva Vlade Crne Gore bilježi njegov izbor 2003. godine. Dakle, riječ je o nešto više od 23 godine. Razlika možda djeluje beznačajno nekome ko barata „dostavljenim informacijama“, ali ozbiljnom novinarstvu i kalendar predstavlja izvor koji treba konsultovati.

Zanimljivo je i to što je isti portal još 4. maja ove godine pisao o mogućem ambasadorskom imenovanju reisa Fejzića, pozivajući se na neodređene političke krugove. Pet mjeseci kasnije priča se vraća, ponovo bez predstavljene zvanične potvrde kandidature. Ostaje nejasno jesu li u međuvremenu pribavljene nove informacije ili je ranija pretpostavka jednostavno dobila još jednu priliku da postane vijest.

Kada se pretpostavka dovoljno puta ponovi, ona može postati poznata. Ali poznata pretpostavka i dalje ostaje pretpostavka.

Posebno poglavlje predstavlja uključivanje članova Fejzićeve porodice u ovu konstrukciju. Supruga, bratanac, sin, državne institucije, diplomatska predstavništva, Ankara... Čitava mreža odnosa, samo bez prikazanog dokaza koji bi te odnose povezao sa konkretnom zloupotrebom uticaja.

Da budemo potpuno jasni: zapošljavanje u državnim institucijama legitimna je tema novinarskog istraživanja. Javnost ima pravo da zna ko je zaposlen, po kojoj proceduri, s kakvim kvalifikacijama i uz poštovanje kojih zakonskih kriterijuma. Takva provjera važna je za sve građane, uključujući članove porodica javnih ličnosti.

Ali porodično prezime predstavlja podatak, a ne dokaz nepotizma.

Još je osjetljivije pominjanje reisovog sina koji, prema navodima portala, studira u Ankari. Autor sam priznaje da ta okolnost ne dokazuje ništa o eventualnom diplomatskom angažmanu njegove majke. Uprkos tome, uključuje je u tekst kao element koji treba da pojača sumnju.

Od kada je mjesto studiranja nečijeg djeteta dokaz političkog pogodovanja?

Ustav Crne Gore štiti privatni i porodični život, čast i ugled. Zakon o medijima i profesionalna novinarska etika zahtijevaju odgovoran odnos prema provjeri informacija i privatnosti. Pravo javnosti na informisanje izuzetno je važno, ali njegova primjena zahtijeva stvarni javni interes i odgovarajuću činjeničnu osnovu.

U konkretnom slučaju ostaje otvoreno pitanje šta pominjanje mjesta studiranja jednog člana porodice doprinosi dokazivanju eventualnih nepravilnosti pri zapošljavanju drugog.

Ni priča o navodnom političkom zaokretu nije mnogo uvjerljivije obrazložena. Autor podsjeća na ranije Fejzićeve kritike Bošnjačke stranke, a zatim sugeriše promjenu njegovih političkih prioriteta. Međutim, izostaje konkretna izjava ili postupak koji bi takav zaokret jasno dokumentovao. Štaviše, isti portal je 24. septembra prenio njegovu oštru kritiku političkih dešavanja u Skupštini Crne Gore.

Čitalac bi, valjda, trebalo da sazna kada se promjena dogodila, u čemu se ogledala i kojim činjenicama se potvrđuje.

Umjesto toga, politički zaokret ostaje još jedna stanica na putu od „prema navodima“ do „očigledno“.

A onda dolazimo do potpisa.

Tekst koji od drugih zahtijeva javnu odgovornost na portalu je označen kao rad redakcije, dok se na njegovom kraju pojavljuju inicijali E.S.M.

Potpisivanje inicijalima legitimna je praksa. Novinarska odgovornost, međutim, ostaje i kada puno ime autora izostane. Za objavljeni sadržaj odgovara redakcija, a ozbiljnost iznesenih navoda mjeri se kvalitetom njihove provjere.

Ipak, nakon toliko „prema“, „navodno“, „moglo bi“ i „ukoliko se potvrdi“, čovjeku se gotovo spontano nameće šaljivo tumačenje tih inicijala:

E.S.M.: Ekskluzivno, Sve Možda!

A možda je upravo to najprecizniji sažetak primijenjene metodologije.

Da pritom sačuvamo ugled vještačke inteligencije, sve češće pominjane u savremenom novinarstvu. Ona makar umije priznati kada nema dovoljno podataka za pouzdan zaključak. U ovom tekstu autor priznaje nedostatak potvrde, a zatim zaključuje kao da potvrdom raspolaže.

Ovim reagovanjem ne utvrđuje se zakonitost ili nezakonitost bilo čijeg zaposlenja. Upravo je to posao nadležnih institucija, a utvrđivanje relevantnih činjenica posao odgovornog novinarstva.

Reis Fejzić, kao javna ličnost i vjerski poglavar, podliježe kritici i javnom preispitivanju. Njegova funkcija podrazumijeva odgovornost, a njegovi postupci mogu i treba da budu predmet ozbiljnog novinarskog istraživanja. Ista načela zahtijevaju da se profesionalni integritet članova njegove porodice procjenjuje na osnovu njihovih postupaka, kvalifikacija i zakonitosti procedura, umjesto na osnovu pretpostavljenih porodičnih uticaja.

Mediji imaju dragocjenu društvenu ulogu. Upravo zbog toga njihova vjerodostojnost mora počivati na preciznosti, provjerljivosti i jasnoj granici između informacije i komentara.

Javnost zaslužuje istinu. Ali jednako zaslužuje zaštitu od zaključaka koji se predstavljaju kao očigledni prije nego što su dokazani.

I zato, gospodo iz redakcije, istražujte, pitajte, provjeravajte i objavljujte. Svaku nepravilnost koju dokumentujete iznesite pred javnost.

Ali imajte na umu jedno jednostavno pravilo:

„Prema navodima“ označava polazište istraživanja. „Ukoliko se potvrdi“ označava njegov nedovršeni posao. A „očigledno je“ zahtijeva činjenice koje takav zaključak opravdavaju.

Između te tri formulacije mora postojati nešto što se zove dokaz.

U suprotnom, istraživačko novinarstvo pretvara se u istraživanje vlastite mašte. 

A najzanimljiviji dio cijele priče jeste što bi se, nakon čitanja ovog teksta, moglo otvoriti jedno sasvim legitimno istraživačko pitanje:

Ko je i po kojoj proceduri unaprijedio nepotvrđene navode na radna mjesta utvrđenih činjenica?

Tu bi se, konačno, možda moglo govoriti o nepotizmu, onom između pretpostavke i zaključka.

E.S.M.: E, Svašta, Majko!

Prema informacijama kojima raspolaže autor, ovo su njegovi inicijali. Ukoliko se navodi potvrde, biće očigledno.

Autor: mr Afan Latić