Postoje podvizi koji prevazilaze granice sporta, putovanja i lične ambicije, i postaju inspiracija cijeloj zajednici. Jedan takav podvig dolazi iz Rožaja. Anela Kuč ispisala je istoriju kao prva Rožajka koja je osvojila vrh Kilimandžara, najvišu planinu Afrike. Sedmodnevni pohod kroz snijeg, vjetar i surove visine bio je test snage, istrajnosti i vjere u sopstvene mogućnosti. O ovom izuzetnom iskustvu, izazovima na putu do krova Afrike i emocijama koje je nosio sam vrh, Anela govori u intervju za RTR.
Kako je nastala ideja da se upustite u pohod na Kilimandžaro i šta Vas je motivisalo da prihvatite ovaj veliki izazov?
Ideja o pohodu na Kilimandžaro potekla je iz mog dugogodišnjeg sna da osvojim najviši vrh Afrike. Kilimandžaro, kao jedan od „Seven Summits“ i najveća samostojeća planina na svijetu, za mene je oduvijek predstavljao simbol ličnog izazova i prevazilaženja granica. Osim toga, afrički kontinent me je oduvijek snažno privlačio svojom prirodom i energijom.
Kada sam saznala da planinarsko udruženje Muslim Hikers organizuje uspon, osjetila sam snažan unutrašnji poziv i jasno uvjerenje da je došlo pravo vrijeme da tu želju pretvorim u stvarnost. Bila je to odluka vođena srcem, ali i sviješću da sam spremna prihvatiti jedno od najznačajnijih iskustava u svom životu.
Kao prva Rožajka koja je osvojila Kilimandžaro, kakav je osjećaj nositi tu titulu i šta ona za Vas lično znači?
Biti prva Rožajka koja je osvojila Kilimandžaro za mene je velika čast i duboko emotivan osjećaj. Tu titulu ne doživljavam samo kao lični uspjeh, već i kao odgovornost i poruku da su snovi dostižni bez obzira na to odakle dolazimo. Ona za mene simbolizuje hrabrost, istrajnost i vjeru u sebe, ali i želju da svojim primjerom ohrabrim druge, posebno mlade ljude i žene, da se usude da sanjaju veliko i da ne odustaju pred izazovima.
Pohod je trajao sedam dana – koji dio uspona Vam je bio najzahtjevniji i zašto?
Iako je uspon trajao pet dana, a dva dana smo se vraćali, najteži moment za mene bio je dan osvajanja vrha. Uspon je počeo u 23 sata i trajao je osam sati. Svaki korak bio je borba, tijelo je osjećalo manjak kiseonika, simptome visinske bolesti, dok su temperature bile izuzetno niske.
U tim trenucima um i tijelo su htjeli da odustanu, ali vodila me misao da svaki mali strpljivi korak vodi bliže cilju. Savjet domaćih vodiča „pole pole“ postao je moj moto. Taj uspon nije bio samo fizički izazov, već i test moje istrajnosti, discipline i sposobnosti da prevaziđem strah i sumnju u samoj sebi. Kada sam konačno stigla na vrh, svaki trenutak te borbe dobio je svoj smisao.
Kako ste se fizički i psihički pripremali za ovakav poduhvat?
Za Kilimandžaro sam se ciljano pripremala šest mjeseci. Fizička priprema bila je fokusirana uglavnom na kardio treninge, jer najveći izazov ovog uspona nije tehnička vještina, već izdržljivost i kondicija. Paralelno s tim, inspiraciju sam tražila na društvenim mrežama, prateći osobe koje su već osvojile Kilimandžaro. Počela sam i vizualizirati sebe na krovu Afrike, što mi je pomoglo da se psihički pripremim i motivišem za svaki korak ka cilju.
Sa kakvim ste se vremenskim uslovima i izazovima susretali tokom uspona?
Tokom uspona išli smo Machame rutom, koja je poznata po svojoj raznolikosti i izazovima. Put vodi kroz nekoliko klimatskih zona, počevši od bujne šumske vegetacije i tropskog ekosistema pri podnožju, preko visoravni s rijetkom vegetacijom i kamenitim terenima, pa sve do visokoplaninskih područja sa snijegom i niskim temperaturama.
Vremenski uslovi su bili izuzetno promjenjivi. Na nižim visinama susretali smo se sa vlažnom i kišovitom šumom, dok su visoke zone donijele hladnoću, jake vjetrove i tanke slojeve kiseonika, što dodatno otežava kretanje i zahtijeva oprez i strpljenje. Svaka zona sa sobom je nosila svoje izazove.
Da li je bilo trenutaka kada ste pomislili da odustanete i šta Vas je tada guralo dalje?
Na dan osvajanja vrha putanja se činila beskonačnom i bilo je trenutaka kada sam sumnjala u svoj uspjeh. Ipak, podrška lokalnih vodiča i pratilaca bila je neprocjenjiva. Oni su u svakom trenutku bili tu da me motivišu, daju snagu i podsjete da je cilj vrlo blizu. Njihova riječi, strpljenje i ohrabrenje guralo me dalje i pomagalo da prevaziđem umor, hladnoću i izazove visinske bolesti. Taj osjećaj zajedništva i vjere u mene samu bio je ključni motiv da nastavim i konačno stanem na krovu Afrike.
Kako ste doživjeli sam vrh Kilimandžara – trenutak kada ste shvatili da ste uspjeli?
Sam vrh Kilimandžara doživjela sam kao neopisiv trenutak. U posljednjim koracima, od Stella Point do Uhuru Peaka, susretala sam članove svoje grupe koji su se vraćali s vrha. Taj susret bio je ispunjen emocijama i suzama – njihova ohrabrenja, osmjesi i aplauzi davali su mi posljednju snagu da nastavim i konačno stanem na krovu Afrike. Osjećaj kada shvatiš da si uspjela, da si savladala svaki izazov i svaku sumnju u sebi, bio je neopisivo snažan i trajno inspirativan.
Koliku podršku ste imali od porodice i prijatelja prije i tokom pohoda?
Prije i tokom pohoda podrška moje porodice i prijatelja bila je ogromna i neprocjenjiva. Znati da nisam sama i da iza mene stoje ljudi koji vjeruju u mene činilo je svaki korak lakšim i omogućilo mi da se fokusiram na cilj i na konačni uspjeh.
Šta Vam je ovo iskustvo donijelo i promijenilo u pogledu na lične granice i mogućnosti?
Prije svega, ovo je bilo prvo iskustvo da učestvujem u turi sa Muslim Hikers, i nijesam nikoga iz grupe poznavala. Ipak, željela sam biti dovoljno hrabra i otvorena. Kroz ovo iskustvo ne samo da sam prevazišla svoje lične granice, već sam stekla i nekoliko prijatelja za život. Tokom tih intenzivnih sedam dana svi smo zajedno prolazili izazove, bodrili jedno drugo i dijelili uspone i padove. Ta zajednička snaga i podrška stvorila je veze koje će nas pratiti cijeli život, a meni je pokazala koliko je čovjek sposoban kada vjeruje u sebe i okruži se pravim ljudima.
Koju poruku biste poslali mladima, a posebno djevojkama iz Rožaja, koji sanjaju velike snove i izazove?
Poruka koju bih željela poslati mladima, a posebno djevojkama iz Rožaja, jeste da nikada ne smiju sumnjati u svoje sposobnosti i da se usude sanjati velike snove. Bez obzira odakle dolazite, koliko ste mladi ili neiskusni, svaki izazov je prilika da otkrijete koliko ste snažni. Strpljenje, istrajnost i vjera u sebe ključni su za ostvarenje ciljeva. Ako vjerujete u svoje snove i hrabro krenete ka njima, granice koje sebi postavljamo često se pokažu mnogo manjim nego što smo mislili.
Anela Kuč rođena je 21. maja 1998. godine u Njemačkoj, a odrasla je u Rožajama, gdje je napravila i svoje prve životne korake. Osnovno obrazovanje stekla je u Osnovnoj školi „25. maj“, dok je srednju medicinsku školu „Dr Branko Zogović“ završila u Beranama. Osnovne studije iz oblasti hemijske tehnologije završila je na Univerzitetu Crne Gore, a svoje akademsko usavršavanje nastavila je u Njemačkoj, gdje je završila master studije na University of Applied Sciences Niederrhein, na smjeru hemijsko inženjerstvo. Danas, uz bogato obrazovanje i snažan duh, Anela Kuč predstavlja primjer da se upornošću, znanjem i hrabrošću mogu osvojiti i najviši vrhovi – kako planinski, tako i životni.
Ferid Kujević
