Ljudi iz sjenke: Tiha snaga rožajskog Doma zdravlja

Piše: Munevera Sutović

Postoje ljudi koji u sjenci i bez posebne slave obavljaju svoj posao.

Ljudi koji rade za platu i koji tu platu časno i halal zarađuju.

Porazgovaraju, nasmiju se i apsolutno su lišeni bilo kakve bahatosti ili demonstracije moći.

Kada srijedom odete u rožajski Dom zdravlja da uradite analizu krvi ili druge osnovne pretrage, ispred laboratorije će vas uplašiti, pa i obeshrabriti broj ljudi koji u tišini čekaju da budu prozvani.

Već sada vas moram obavijestiti da ostanete i sačekate. Ignorišite onaj prvi poriv da odete i privatno uradite sve što treba. Jer, bez obzira na gužvu, nećete čekati dugo.

Iza vrata laboratorije nalazi se jedna organizovana i ljubazna ekipa medicinskih radnica.

Bez obzira na gužvu, na ljude koji čekaju ili ulaze „samo da nešto pitaju“, nećete biti žrtva bahatosti, niti će neko iznervirano podviknuti: „Izađite i zatvorite vrata!“

Dok svaka od njih obavlja svoj posao, ne podižući glavu sa uputa i izvještaja, jedna sestra drugoj govori šta kom pacijentu treba uraditi. Uzgred odgovara na pitanja pacijenata, a istovremeno treba obilježiti svaku čašicu sa uzorkom urina i svaku epruvetu sa uzorkom krvi, pa naznačiti i šta se tim uzorcima provjerava.

Uz pritezanje ruke i pripremanje vene za ubod, druga sestra ne izostavlja ni koju riječ razgovora i „utjehe“ da neće boljeti.

A sve to uz masu pacijenata. Onima koji bi „samo da nešto pitaju“, onima koji se žale na svoje bolesti, onima koji požuruju jer moraju na posao ili su ostavili bebu i nemaju kada da čekaju...

I zaista, ne čekaju. Barem ne onoliko koliko bi se očekivalo s obzirom na desetine ljudi koji čekaju u hodniku.

Da li je svaki njihov dan takav, ne znam.

No, kada sam zakoračila u taj hodnik i zatekla toliku gužvu, nervozno sam se okrenula da odem.

Ipak, vratila sam se.

A onda me je oduševilo ono što sam zatekla unutar laboratorije. Brzina, organizacija i prijatnost sestara, uprkos stresu i odgovornosti posla koji obavljaju.

Zahvalila sam se, ali ne dovoljno da svaka od njih zaista shvati koliko vidimo njihov posao i koliko smo svjesni odgovornosti koju nose, ali i njihovog, iznad svega, prijatnog odnosa prema svakom pacijentu.

Zahvaljujući njima, mnogi od nas uštede novac koji bi inače otišao u privatne laboratorije.

Možda to pojedinačno i nije neka velika suma. Ne znam.

Ali kada se taj iznos doda na sve ostale troškove koje čovjek ima kada je primoran da određene pretrage radi privatno, onda jednom pacijentu ta ušteđena suma itekako može biti značajna.

Nevzeta Pepić, Mensura Menka Kurpejović, Mediha Sutović, Elifa Ena Pepić, Sehada Ćada Nurković, Nermina Nena Duraković, Jasna Radević.

Ovo su imena medicinskih radnica koje ćete nerijetko sresti i u kući nekog bolesnika. Uz lijepu riječ, kako za pacijenta, tako i za članove porodice, uzmu uzorak i vraćaju se u laboratoriju, gdje ih čeka još masa pacijenata.

Ljudi iz sjenke su oni koji ne traže slavu niti zahvalnost.

Ipak, dobiju i jedno i drugo. Ne zato što ih traže, već zbog požrtvovanosti kojom obavljaju svoj i te kako odgovoran posao.

A svako od ovih imena utkano je u rožajski Dom zdravlja.

Na način koji možda nije mnogo vidljiv, ali jeste važan.

I zato ćemo ih mi, građani, pamtiti kao ljude koji svoj posao rade odgovorno, tiho i sa poštovanjem prema onima kojima je njihova pomoć potrebna.

I nesporno, mogu biti uzor narednim generacijama medicinskih radnika rožajskog Doma zdravlja.