Rožajsko književno stvaralaštvo - Miroslav Đurović – Izbor iz poezije

Miroslav Đurović – Izbor iz poezije

 

GRIŽICA

 

Ovdje mi ni žena ni crna mačka 

put zamršen ne preskoči 

svici mi pale cigaretu 

ljube me ždrebad među oči

 

Kaplje znoj jelenji 

pusti mlinovi sitne tišinu 

LJube se ribe u pruću 

u groblju vampir traži kuću

 

Tuguje kosa ijedom večeri 

miris benzina i smole na usnama 

sestre tuđinom poumirale 

ostala udovica osama

 

Ovdje mi ni žena ni crna mačka 

put zamršen ne preskoči 

Put se suprotno meni odmotava 

udaljava me i omči.

 

OVIDIJE NA IBRU

 

Sanjam da me mladog na vješala vode 

da me mrtvog od slobode oslobode 

nasta vječnost zaplakaše žene 

u nedoba ovo što vučji kolje me

 

I ne pitam šta sam vin i čemu 

nabraše se vjeđe mom plemenu 

sekundanta prosim noć cijelu 

od inata sav luk za strijelu

 

Sve vrijeme skupljeno u oko 

cio prostor ova koža luda 

dok se jesen mojom kosom smudi 

još jedino vjerujem u čuda

 

SIN

 

Dušku

 

Ti zaplačeš iznenada 

U drugom se budim gradu 

Tebi prvi niču zubi 

Meni zadnji ispadaju

 

Ti sad sanjaš dalj-puteve 

A ja njima već odlazim 

S dvije rane noža istog 

A ne znamo ko je ranjen

 

Povija mi kamen pleća 

Ti uzimaš da ga nosiš 

Ja umirem tebe boli 

Išteš rane od prebola

 

Napadnu me crni ljudi 

Ti nož vadiš 

A ne vidiš ko te vreba 

Od mene je noć sijeda

 

Tamnim drumom ide jedan 

A za drugog nema druma 

Ne znaš više ideš li mi 

Ili mene nigdje nema.

 

RASTANAK

 

Pola mene s tobom osta 

Pola tebe ode sa mnom 

Od polutke dvije kako 

Da napravim cijelo

 

Ptica krilata ljeto 

Što već leti na jug 

Treperi crni trenut 

Od nas ne osta ništa

 

Pred nama duge zime 

Paučina sijede kose 

Cijepanje kalendara 

S imenima prijatelja

 

Vremene nas kosa kosi 

A četiri polovine 

A četiri gladna vuka 

Zavijaju četiri zime.

 

MAJKA

 

Nijednu zoru osijedila nije 

Bez nove bore za sina 

Nijednu ciganku s kućnjeg praga 

Praznih ruku

 

Smanjila se u sebe 

Kraća od sjeni svoje 

Prazna čaura na vjetru 

Na ognjištu oganj piri

 

Vjeruje da sam sa dva srca 

I bezbroj mana 

I da me jedino to čuva 

Da prije nje ne pođem

 

Kad je iznesu na ramenima 

U ruhu nevjestinskom 

Ostaće rušna i pusta kuća 

Biće mi draža domovina.

 

GORAN

 

Ubijat Gorane u gorama 

Oči čarne vadit na nože 

Da zjenice na bridu sjaje 

Da riječi u travi svijetle

 

Za riječ ljubav lijevo oko 

Za riječ borba lomiti zube 

Za riječ sloboda prerezat grlo 

a riječ osveta grob ukriti

 

Sažeti poete u pepeo crn 

Prah baciti u živo vapno 

Da zaborav ne proniče 

Da osveta zvjeri ne stigne

 

Dobro pretresti džepove pjesnika 

Da stih smjelac ne zaluta 

Samljeti pero pjesnikovo 

Bojati se mrtvih Gorana.

 

***

 

Miroslav Miro Đurović je rođen u Grižici kod Rožaja, 15. 5. 1938. a umro u Moskvi 8. 7. 1989. godine.

 

Osnovnu školu završio je u svom rodnom selu, nižu gimnaziju u Rožajama, a višu u Beranama i Novom Pazaru. Filološki fakultet (grupa za jugoslovensku i opštu književnost) završio je u Beogradu 1962. godine. Od 1962. do 1965. godine bio je nastavnik srpskohrvatskog jezika i književnosti u Osnovnoj školi „Mustafa Pećanin“ u Rožajama, gdje je jedno vrijeme bio i pomoćnik direktora. Bio je profesor i direktor gimnazije "30. septembar" u Rožajama. Radio je i kao profesor u Tehničkom školskom centru u Leposaviću, a potom kao profesor u gimnaziji u Andrijevici. U Titograd se doselio 1979. godine, gdje je radio kao urednik programa i v.d. direktora Republičkog centra za kulturno-umjetničku djelatnost. Bio je sekretar Udruženja književnika Crne Gore i sekretar Republičkog odbora SUBNOR-a Crne Gore, na kojoj dužnosti je ostao do smrti.

 

Pisao je pjesme, prikaze, eseje, putopise i književnu kritiku. Sarađivao je sa mnogim listovima i časopisima na prostorima bivše Jugoslavije. 

 

Objavio je knjige stihova: Leva leta (sa M. Paraušićem), 1959; Beskraj zavičaja, 1968; Ovidije sa Ibra 1972; Grko nebo, 1972; Medved z Berlinu, 1974; Nedajno, 1981 Negrad, 1981; Trava kućišta 1984; Ubijati pjesnike, 1987; Ni sestrama ni brezama, 1987; LJudi i ulice (na gruzijskom), 1979.

 

Knjige putopisa: Sunce nije isto, 1976; Nigdje doma, 1981; Životom i stihom (eseji), 1983; Lirski šapat svijeta (eseji), Antologija savremene crnogorske poezije, 1974;. Poezija Radovana Zogovića (doktorska disertacija) 1990; Priredio je knjigu stihova Listaj goro, Vukića Gošovića Komskog, 1985., i Radosava LJumovića Daleka zvijezda, 1981.

 

Doktorirao je na poeziji Radovana Zogovića neposredno prije smrti. Napisao je 17 knjiga poezije i putopisa, a posthumno su objavljene knjige: Modre kiše (1990), Grumen života (1996), Udes pjesnika (2005), Hljeb (2006) i Ždral u magli (2007). Stihovi su mu prevođeni na više stranih jezika. Na gruzijski jezik prevedena mu je knjiga stihova Ulice i ljudi (1980), na bugarski jezik Modre kiše (1997), a brojni strani časopisi i novine objavljivali su njegovu poeziju.

 

Priređivač je više knjiga, među kojima Daleka zvijezda Radosava Ljumovića (1981), Pjesme: izbor Dušana Kostića (1983), Listaj goro Vukića Gošovića Komskog (1985). Autor je knjige Životom i stihom: (crnogorski pjesnici palu u NOR-u i Španiji). Priredio je i antologiju Savremena crnogorska poezija (1974), a takođe je i autor više izbora poezije crnogorskih pjesnika, koji su objavljivani u mnogim časopisima, našim i stranim: Stvaranje (Titograd), Ulaznica (Zrenjanin), Hlas L’udu (Novi Sad), Jeta e re (Priština), Revija (Osijek), Izraz (Sarajevo), Razvitok (Bitolj), La Vallisa (Italija), Barwy (Poljska), Poezja (Poljska) i dr. Sastavio je, u koautorstvu sa dr Slobodanom Kalezićem, Čitanku za III razred usmjerenog srednjeg obrazovanja, koja je doživjela više izdanja. Autor je velikog broja predgovora i pogovora u knjigama savremenih crnogorskih pjesnika.

 

Dobitnik je nagrada za poeziju: I nagrada lista Polet (1957) za pjesmu Hrast i ja, I nagrada Univerzitetskog odbora Saveza studenata Beograda (1958) za pjesmu Molba Sutjeskina, I nagrada Savjeta za kulturu Crne Gore (1958) za pjesmu Zlatna gora, nagrade „Risto Ratković“ (za knjigu stihova Ovidije sa Ibra, 1973), „Blažo Šćepanović“ (1976) za neobjavljenu zbirku pjesama Nesavitak, Nagrade oslobođenja Rožaja (1977) i drugih priznanja za poeziju i esejistiku. Odlikovan je Jugoslovenskim ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom 1984. godine. Poslije smrti je nagrađen prestižnom nagradom „Pečat“, izdavača „Unireks“ iz Podgorice, za knjigu Udes pjesnika, koju je objavila Izdavačka kuća „Komovi“ iz Andrijevice.

 

Od 1989. godine, u rodnoj Bašči održavaju se književni susreti koji nose njegovo ime. Takođe, osnovna škola u Bašči nosi ime "Miroslav Đurović".

 

Izbor priredio: Enver Muratović