Sjećanje na rahmetli Ruždiju Kurpejovića - čovjeka velikog srca, plemenite duše i nesebične dobrote

Postoje ljudi čiji odlazak ostavi prazninu koju vrijeme ne može ispuniti, ali postoje i oni čija dobrota, plemenitost i učinjena dobra djela nastavljaju živjeti dugo nakon njihova odlaska. Jedan od takvih ljudi bio je naš rahmetli Ruždo, insan velikog srca, iskrene duše i ljudskosti koja se nije mjerila riječima, već djelima.

Ruždo je kroz svoj život ostavio trag dobrote, iskrenosti i nesebičnosti. Bio je čovjek koji je znao vrijednost porodice, bratstva, prijateljstva i zajedništva. Njegova vrata, njegovo srce i njegova ruka bili su otvoreni za ljude kojima je bila potrebna podrška, lijepa riječ ili konkretna pomoć. Nije čekao da ga neko pozove više puta, niti je tražio razlog da okrene glavu od tuđe nevolje. Kada je trebalo pomoći, bio je tu. Kada je trebalo stati uz čovjeka, znao je stati. A kada je nekome bilo najteže, pokazivao je ono najvrednije što čovjek može imati – iskrenu dušu i veliko srce.

Posebno mjesto u njegovom životu zauzimala je naša Rožajska dijaspora u Frankfurtu. Bio je među prvima koji su se uključivali u pokretanje humanitarnih akcija i prikupljanje pomoći za one kojima je bila potrebna. Nije mu bilo važno ko je u pitanju, odakle dolazi niti kakva je čija životna situacija bila. Za njega je ljudska nevolja bila dovoljan razlog da pruži ruku, a tuđa suza poziv da se učini ono što se može. Svojim angažmanom i spremnošću da pomogne pokazivao je šta znači biti dio zajednice, čuvati bratske veze i ne zaboraviti čovjeka u trenucima kada mu je najteže.

Takvi ljudi ne grade svoje ime velikim riječima, već djelima koja ostaju urezana u srcima drugih. Njihova veličina ne ogleda se u onome što su imali, već u onome što su drugima pružili. Rahmetli Ruždo bio je upravo takav čovjek – iskren brat, dobar rođak, odan prijatelj i plemenit insan na kojeg su se mnogi mogli osloniti. Oni koji su ga poznavali pamtiće njegovu dobrotu, njegovu iskrenost, njegovu spremnost da pomogne i njegovu ljudskost koja se ne zaboravlja.

Odlaskom takvog čovjeka ne gubi samo porodica. Gube rodbina, prijatelji, poznanici i cijela zajednica koja je u njemu imala čovjeka spremnog da učini dobro bez računice i bez očekivanja bilo kakve nagrade. Ipak, ono što je učinjeno iz iskrenog nijeta ne nestaje. Ostaju sjećanja, ostaju zahvalnost i poštovanje, ostaju ljudi kojima je pomogao, a iznad svega ostaju dobra djela za koja molimo Uzvišenog Allaha da ih primi i upiše mu u trajnu nagradu.

Dragi naš Ruzdo, neka ti Milostivi Allah podari najljepše mjesto u Džennetu, oprosti grijehe, osvijetli kabur i obaspe tvoju plemenitu dušu Svojom neizmjernom milošću. Neka ti svako pruženo dobro, svaka prikupljena pomoć, svaka olakšana nevolja i svaki osmijeh koji si izmamio budu razlog Allahove milosti i nagrade.

Tvojoj porodici, rodbini, prijateljima i svima koji te nose u svojim srcima neka Uzvišeni podari sabur, snagu i smiraj. A nama koji smo ostali neka tvoje životno djelo bude podsjetnik da je najveće bogatstvo biti čovjek, da je najveća čast pomoći drugome i da se istinska veličina ogleda u dobroti koju ostavljamo iza sebe.

Neka ti je vječni rahmet, dobri naš Ruždo. Tvoje ime će se spominjati s poštovanjem, tvoja dobrota prepričavati s ljubavlju, a tvoja dobra djela ostati kao svjedočanstvo o čovjeku koji je znao živjeti za druge.

Nisi iza sebe ostavio samo uspomenu – ostavio si primjer kako se čuva bratstvo, kako se pomaže čovjeku i kako se srcem pripada svome narodu.

Rahmet ti duši i lijepi Džennet vječni, ako Bog da.

Allahumme-gfir lehu verhamhu ve edhilhul-džennete bi-rahmetike, ja Erhamer-rahimin.