SRNA I LANE NA NIŠANU: Šta je ostalo od „ekološke“ Crne Gore?
Pravilnik o lovnim sezonama divljači, koji je stupio na snagu 24. septembra, donijelo je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, uz prethodnu saglasnost Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera. Ovaj Pravilnik ostavio je crnogorsku javnost zapanjenu i u nevjerici.
Prema novom Pravilniku sada je, između ostalih vrsta divljači, dozvoljen lov na srnu i njeno mladunče, lane. Srna i lane mogu se loviti od 1. oktobra pa do 31. decembra. I to ne samo danima praznika i vikendom, već i danima komercijalnog lova.
Pravilnik propisuje da su u toku lovne sezone lovni dani subota, nedjelja, dani državnih praznika i dani praznika. Međutim, kada je u pitanju komercijalni lov, mogu se odrediti i drugi dani u sedmici.
A komercijalni lov nije ništa drugo nego lov za novac. Domaći i strani lovci plaćaju organizaciju lova, odstrel divljači i usluge u lovištu. Dakle, kada je novac na vidiku, lovni dan više nije vezan samo za vikend i praznik.
Za srnu i njeno mladunče, očigledno, više nisu važni ni priroda ni zaštita, već i to koliko će neko platiti da ih odstrijeli.
Nameće se onda pitanje da li su ove vrste štetočine ili one koje ugrožavaju, napadaju ili predstavljaju bilo koju drugu opasnost po ljude ili prirodu?
Možda ministarstva nadležna za ovakvu odluku znaju nešto o ovim vrstama što građani ne znaju?
A ne znaju jer se nikada nisu osjećali ugroženim.
Prema važećem Zakonu o divljači i lovstvu, u članu 66 jasno je propisana zabrana lova „u periodu visoke gravidnosti divljači i dok ženke vode mlade“.
A „dok ženke vode mlade“ ustvari znači dok se srna stara o svom mladunčetu i njegovom opstanku.
No, šta nadležnim ministarstvima znači ta činjenica ako dozvoljavaju i odstrel mladunčeta, odnosno konkretno laneta?
Da građani Crne Gore još posjeduju empatiju i razum dokazuju i reakcije građana kojima su društvene mreže preplavljene.
Od onih koji nisu bili lijeni da direktno sa deponija širom Crne Gore pozivaju na odgovore ministra ekologije Damjana Ćulafića, ukazujući time na stvarne probleme ove nam „ekološke“ države, pa do onih koji ovu odluku vide kao poziv „krvožednim“ lovcima turistima, kojima će crnogorska priroda postati teren za okrutnu igru.
Pravilnik o lovnim sezonama divljači pokrenuo je ne samo pravno, već i etičko i moralno pitanje ovakve odluke.
A to je ujedno pitanje etike i morala svih crnogorskih građana, ali i odgovornosti onih koji su ovu odluku donijeli. Umjesto odgovora na pitanja koja je otvorio Pravilnik, ministar Joković pažnju javnosti pokušava usmjeriti pričom o peletu, kao da nije bilo vremena da se tim pitanjem bavi mjesecima prije nego što je građanima ogrjev postao potreban.
Jer pitanje više nije samo koliko vrijedi srna, koliko vrijedi lane i koliko košta njihov odstrel.
Pitanje je koliko je crnogorski građanin hrabar da progovori onda kada mu to razum i srce nalažu, kako bi sačuvao svoju čovječnost, svoj obraz i ono najvažnije, svoju državu?
RTR