”Tajna veza” Trajna uspomena
”TAJNA VEZA” TRAJNA USPOMENA
Nisam rođen u Sandžaku. Moj Drvar je podaleko od Rožaja. A i Krajina od Bihora. Blago rečeno, izgleda mi to kao da ideš s kraja na kraj svijeta. Opet, i u toj razdaljini, nešto mi romori da tu postoji neka “tajna veza”. Jesu li to šumoviti perivoji ili zvjezdano nebo iznad planinskih visova, bistri vodotoci i krivudavi kanjoni, kamenita brda i orlovska gnijezda, gore, visoko... ne znam, ali je krasota ovih predjela istovjetna i u prirodnom bogatstvu neprocjenjiva.
Uvjerih se u to i nedavno kada sam, zajedno sa fudbalskim legendama Mirsadom Fazlagićem, Farukom Hadžibegićem i drugarom iz Australije Nedimom Obarčaninom, pohodio crnogorski dio Sandžaka. U Bijelom Polju i Rožajama predstavili smo moju knjigu “Hadžija sa Koševa”, a u Beranama nekoliko sati proveli u ugodnom razgovoru sa sportskim prijateljima. Bili su to nezaboravni susreti sa ljudima koji otvorena srca primaju gosta i bezrezervno mu daruju pažnju i poštovanje.
Dugujemo im veliku zahvalnost za tradicionalno sandžačko gostoprimstvo. I za sve lijepe riječi izgovorene u Centru za kulturu i Centru za sport i rekreaciju u Bijelom Polju, Centru za kulturu u Rožajama, te kratkom predahu u Beranama. Na listu prijatelja s ponosom upisujem imena: Amer Ramusović, Edin Smailović, Ferid Kujević, Marko Maslovarić, Nebojša Đeković, Vesko Mujović, Batrić Marković, Rade Bulić, Srđan Milanović, Ermin Čindrak, Samir Zaimović... Kada im dodam drage drugare, koje sam proljetos upoznao u Sjenici, Novom Pazaru i Tutinu – Esada Kučevića, Senka Župljanina, Mirsada Karišika, Envera Gusinca, Fiku Hamidovića, Zikru Šabanovića, Bajru Župića i sve druge koje sam spontano susretao, imam mnogo razloga da se pomalo osjećam i Sandžaklijom, što u mojoj duši ne potiskuje ništa krajiško.
Naprotiv, ono ga samo obogaćuje. Hvala Vam dobri ljudi što Vas imam!