Ovom primjeru nema sličnog. Ni približnog. Ne samo na Balkanu, već na mnogo, mnogo širim prostorima. Uostalom, sve je provjerljivo. Riječ je naime o kuriozitetu koji je kao vrli primjer nezasluženo ostao ispod radara javnosti. Nažalost, dobre vijesti putuju dugo ili uopšte ne dođu nikad do zaslužene javne pažnje. Neke druge “vijesti” vrijeme je potvrdilo, mnogo brže putuju.
O čemu je zapravo riječ ?
Braća Hadžići iz Rožaja – Ibrahim, Ismet, Hilmo i Rifo, laureati su opštinske nagrade Rožaja 30. Septembar, Dan oslobođenja grada. Četiri rođena brata laureata, izuzetna su porodična, gradska i prosvjetiteljsko kulturološka dimenzija jednog vremena kojem su podarili svoje znanje, kreativnost, intelektualnost i djela trajne civilizacijske vrijednosti.
Pa, pođimo redom.
Ibrahim Hadžić dobitnik je najvećeg opštinskog priznanja Rožaja 1972. god. za djelo u oblasti književnosti. Roden 1944. u Rožajama, Ibrahim je na prostorima bivše SFRJ prepoznat kao ugledni književnik, pjesnik, prevodilac ruskog jezika, dugogodišnji urednik Školskog programa Radio- televizije Beograd. Objavio je petnaestak knjiga poezije, pet proze, jednu knjigu o rožajskim riječima i deset o gljivama, čiji je vrsni poznavalac, po ocjenama kritike i najbolji na širim prostorima.
Ibrahim, istoričar umjetnosti po obrazovanju, pored opštinske nagrade, dobitnik je i nekoliko književnih, među kojima i nagrade po imenima bjelopoljskih pjesnika Ćamila Sijarića, 2011. za knjigu pjesama “Hora” i Rista Ratkovića 2015. za knjigu “Duge sjenke kratkih pjesama”.
Takode, dobitnik je nagrada Isidora Sekulić 1975. za knjigu “Oformiti jedinstvenu životinju” i
Milan Rakić 1987. za knjigu “Na staklu zapisano”, kao i nagrade “Bosanski stećak” 2012. god.
Porijedak je gospodin Ibrahim Hadzic, kazaće o njemu s razlogom, o njegovoj tihosti, blagosti i umnosti, poznati književnik i dramaturg Božo Koprivica. Kao takav, po mnogo čemu jedinstven, zastupljen u mnogim antologijama i hrestomatijama, dobitnik je i Gran pri nagrade Japana u kategoriji edukativnih programa. Ta njegova renesansna jedinstvenost i prefinjenost za mnoge stvaralačko – istraživačke aspekte ljudskog duha prepoznata je, između ostalog, i u izučavanju noćnih leptira svog kraja.
Porijedak je gospodin Ibrahim Hadžić.
Ismet Hadžić, dobitnik je najvećeg priznanja grada Rožaja 1975. za djelo u oblasti slikarstva. Ta Ismetova kreativna planeta vjerna je likovna dokumentaristika bića ljepšeg nostalgičnog svijeta melodija boja. Impresivna je njegova paleta boja, likova i stvari neprekinutog života tog prapočetka čovjeka i prirode. To su njegovi veliki civilizacijski tragovi ljudskog postojanja, njegovog bitka i bića. Njegova umjetnost ostaje poklon trajne zaostavštine govora o nama i svijetu u nama. Kao takav on nadrasta galerijske prostore, osvajajući misaona prostranstva iskonskog čovjekovog biti i postojati.
Konačno, umjetnost Ismeta Hadžića, uglednog slikara i grafičara, ogledalo je za buduće vrijeme i za onog koji će doci poslije čovjeka ovog doba. Svojim umjetničkim rukopisom sačuvao je vremena, ljude i prostore svog zavičaja – kuću i okućnicu, boru na licu, vode Ibra i vrhove magične Hajle.
Hilmo Hadžić, profesor matematike, za postignuća u pedagoško obrazovnom radu, zaslužnik je nagrade 30. septembar grada Rožaja, koju je dobio 1989. godine. Brojne generacije rožajskih učenika pamte i cijene prosvjetiteljske nazore, vrijednosti, poduke i pouke profesora Hilma koji, po ličnom i stručnom nazoru, ostaje svijetllom stranicom Rožaja.
Hilmo se bavio i literalnim rado. U 1999. godini objavljuje “Zlatno djetinjstvo”, a tri godine kasnije izlazi mu zbirka pripovijedaka “Bilo jedno djetinjstvo”. Roman “Jusuf i njegova braća” napisao je 2005. godine, a posthumno mu je objavljena knjiga “Rožajski karavan” 2009. godine.
Rifo – Rika Hadžić, dobitnik je najveće nagrade grada Rožaja 2025. god za publicistički rad u oblasti očuvanja kulture i tradicije Rožaja. U tom duhu njegova knjiga “Rožaje – varoš kakve više nema” ostaje trajnim pisanim spomenikom o rožajskim kućama, tradicionalnoj ambijentalnoj gradnji i drugim elementima kulture graditeljstva, kao vjernog tumača širih socijalnih aspekata naroda ovog kraja.
A u knjizi Rifo nam priča o kućama, fizičkom izgledu rožajske kuće, njihovom opisu, materijalu od kojeg su pravljene, spoljnjem i unutrašnjem izgledu sprata kuće, prostorijama na gornjem spratu, grejnim tijelima u rožajskoj kući, pa dalje šta je i kakva je namjena sobovelike i sobomale…pitajući se “da li je sve otišlo u nepovrat”. Ne, nije. Dok je ove i sličnih knjiga trajaće živo dokumentovano sjećanje na vrijeme, prostor, baštinu, ljude, običaje i kulture.
Ibrahim, Ismet, Hilmo, Rifo- četiri rođena brata laureata!
Može li se više dati svom gradu, njegovoj kulturi, vrijednosti i trajanju.
Jeste, stara je istina da je čovjek vječiti dužnik svome gradu, istinu koji su na najuzvišeniji ljudski i stvaralački način braća Hadžići posvetili svome gradu. Primjer dostojan svjetskih razmjera.
Kao takvi, bez dileme, zaslužili su da njihov rodni grad utemelji prestižnu tematsku nagradu kao znak poštovanja za njihov život, djelo, etiku i estetiku.
Jer, Hadžići – Ibrahim, Ismet, Hilmo i Rifo, četiri rođena brata jedne nagrade laureata.
Izvor: Portal Montenegrina
