Zuko čovjek koji je bio simbol Rožaja
Piše: Munevera Sutović
Svaka čaršija ima svoje simbole. Ni ova naša, rožajska, nije izuzetak. To su ljudi i mjesta koji u sebi nose duh jednog vremena koje neprimjetno prolazi.
Ipak, kada žalimo za tim vremenom, ne žalimo toliko za njim samim, koliko za onim kako smo se tada osjećali, koliko smo bili zaštićeni nečijim prisustvom, koliko nas neki događaj, miris ili mjesto mogu vratiti u djetinjstvo i mladalaštvo.
A sve je to, na kraju, vezano za ljude.
Zato će mnogi, prepričavajući događaje iz prošlosti Rožaja, pomenuti Zukovu ćevabdžinicu, Zukove mantije, Zukove ćevape, Zukov roštilj, ali i neki njegov gest, dosjetku ili riječ.
Njegova kćerka kaže da joj je tog dana, na rastanku, prije nego što je krenuo u svoj rodni kraj u posjetu, otac tiho došapnuo da Bog zna kada će se ponovo vratiti u svoje Rožaje.
Da li čovjek negdje duboko u sebi ponekad osjeti da se približava kraj?
Davnih sedamdesetih godina Zuko se nastanio u Rožajama. U potrazi za nafakom, ovaj grad je postao njegov drugi dom i ostao to sve do njegove iznenadne smrti.
Tih i naizgled zamišljen, okretao je komade mesa na roštilju i činilo se da ne primjećuje ljude oko sebe. Moglo se pomisliti da je umoran od decenija borbe i svakodnevnog rada.
Ali nije bilo tako.
Iznenada bi započeo razgovor, a tada bi do izražaja došla sva njegova srčanost – ona ista koju svi nosimo prema svom domu, rodnom kraju i svom narodu.
Njegovi savjeti porodici, ali i svima koji su dolazili da budu dio Rožaja, bili su jednostavni, baš onako jednostavni kakvi su i sami Rožajci.
„Budite njihovi i oni će biti vaši.“
Govorio je da je to prosta stvar: dati ono što primate. A u Rožajama, govorio je, to su poštenje, čast i srčan odnos prema svojim sugrađanima.
Taj savjet danas slijedi i treća generacija njegove porodice.
Nakon 48 godina života u Rožajama, Zuko je imao dva rodna mjesta. Onoga u kojem je rođen nikada se nije odrekao, ali je upravo iz te veze nastala i druga – duboka i neraskidiva veza sa Rožajama.
A način na koji se od Rožaja oprostio neposredno pred svoju smrt možda je najbolji dokaz koliko je ta veza bila snažna. Bila je poput one između majke i djeteta.
Njegovim odlaskom nestao je još jedan simbol Rožaja.
Ipak, Zuko je ovom gradu ostavio nasljednike, a kroz njih i ono što je decenijama gajio prema Rožajama, odnos prema ljudima, poštenje, čast i srčanost.
Njegova iznenadna smrt neće učiniti da prestanemo govoriti: „Mantije kod Zuka“ ili „Roštilj kod Zuka“.
Njegovo ime i dalje će biti dio naše svakodnevice, jer je upravo tu svakodnevicu tkao od kasnih sedamdesetih godina pa sve do svoje smrti, 22. septembra 2026. godine.
Hatar za Aljijija Zulfikara Zuka održaće se sjutra, 26. septembra 2026. godine, u hatarhani Centralne džamije u Rožajama, od 8 do 18 časova.
Jer Zuko je imao dva rodna kraja.
Jedan Rožaje, a drugi Tetovo.