Nedavni prijedlog potpredsjednika Vlade Crne Gore, gospodina Alekse Bečića, da se brodovi mornarice Vojske Crne Gore nazovu imenom Petra II Petrovića Njegoša, ponovo ogoljava suštinsku prirodu savremenih političkih odnosa: deklarativna razilaženja unutar parlamentarne većine zapravo prikrivaju duboku ideološku homogenost, sa zajedničkim ciljem i političkim zadatkom.

Da je sličan prijedlog potekao iz redova bivšeg Demokratskog fronta (DF-a), reakcije procrnogorskih struktura bile bi glasne, burne i neizostavno obojene optužbama o ignorisanju osjećaja islamske i bošnjačke manjine u Crnoj Gori. “Intelektualne” elite sa islamsko-bošnjačkog identitetskog polja energično bi ukazivale na navodnu prisutnost retrogradnih vojvodskih vrijednosti među bivšim političkim liderima DF-a.

Međutim, kada se isti kulturno-identitetski narativ promoviše kroz aktere sa modernom demokratskom retorikom, tada reakcije izostaju. Štaviše, kroz diskretno orkestrirane procese, “arhitekte” projekta “Mir je naša nacija” neumorno nastavljaju implementaciju političkih obrazaca postavljenih još početkom XX stoljeća.

Ovaj događaj nedvosmisleno potvrđuje jednu staru, gotovo aksiomatsku istinu:

Iskreni vojvoda je dostojanstveniji i predvidljiviji saveznik od licemjernog demokratskog pragmatičara.

Stranka pravde i pomirenja-Crna Gora