Od Lovćena do Švajcarske: Priča o crnogorskoj slobodi predstavljena međunarodnoj publici
Poslije promocija u Luksemburgu, Podgorici i Briselu, monografija Fetije Kalač „Dobar dan, Crna Goro – Sloboda uklesana u kamen“, predstavljena je i publici u Cirihu. Domaćin književne večeri bio je Hajran Pepić, a u programu su učestvovali ambasadorka Crne Gore u Švajcarskoj Marija Lakić Barfus, autorka Fetija Kalač, Faruk Sabotić i Radmila Perović.
Na književnoj večeri predstavljena je i knjiga „Crna Gora i Crnogorci“ italijanskog pisca Đuzepea Pičininija, prvi put objavljena u Firenci 1896. godine.
Domaćin večeri Hajran Pepić poželio je dobrodošlicu učesnicima i gostima i zahvalio im što su se odazvali pozivu. Pozdravio je i novinarku, publicistkinju i književnicu Radmilu Perović, a Fetiji Kalač zahvalio na dolasku i čestitao joj na vremenu i trudu uloženom u monografiju. Govoreći o njenoj vezi sa domovinom, Pepić je kazao da je autorka „slikom i olovkom pretočila Crnu Goru među koricama“. Ocijenio je da knjiga ima značaj i za čitaoce u dijaspori i za samu Crnu Goru.
Ambasadorka Marija Lakić Barfus predstavila je Fetiju Kalač kao osnivačicu i predsjednicu Kulturno-informativnog centra Crne Gore u Luksemburgu, koja godinama radi na povezivanju Crne Gore s dijasporom i promociji njene kulture, turizma i identiteta u Evropi. Istakla je da monografija, uz fotografije, istorijske podatke i tekstove o crnogorskim gradovima, običajima i prirodnim ljepotama, budućim generacijama ostavlja svjedočanstvo o zemlji iz koje potiču.
Faruk Sabotić govorio je o dokumentarnoj vrijednosti izdanja. Fotografije i arhivska građa, kazao je, čitaocu približavaju zavičaj, dok tekstovi pružaju istorijski kontekst i govore o kulturi, duhovnosti i tradiciji Crne Gore.
„Ova knjiga je po meni most koji povezuje prošlost, našu sadašnjost u kojoj živimo, te budućnost kojoj ovo djelo ostavljamo u zalog“, kazao je Sabotić.
Čestitao je autorki na istrajnosti i ocijenio da monografija zaslužuje da bude dostupna u domovima, školama, konzularnim predstavništvima, na aerodromima i turističkim punktovima. Okupljene je pozvao da kroz njene stranice ponovo otkriju ljepotu Crne Gore i upoznaju djelove njene baštine koje možda ranije nijesu imali priliku da vide.
,,Postoje mjesta koja čovjek može napustiti, ali koja nikada ne prestaju da žive u njemu. Za mene je Crna Gora jedno od tih mjesta“, kazala je Fetija Kalač na početku obraćanja.
Autorka je ispričala da je projekat pokrenula kao predsjednica Kulturno-informativnog centra Crne Gore u Luksemburgu, sa željom da iskustvo pripadnosti koje mnogi u dijaspori nose sa sobom podijeli sa drugima. Željela je, kako je navela, da ispriča priču o zemlji u kojoj su se vjekovima susretale različite kulture, vjere i tradicije, kao i o ljudima čiji je odnos prema slobodi, dostojanstvu i pripadnosti oblikovala istorija.
Monografija je nastajala u Luksemburgu, koji je, kako je kazala Kalač, mnogima postao drugi dom. Pripremljena je na francuskom i engleskom da bi bila dostupna i onima koji o Crnoj Gori znaju malo i onima koji žele da je bolje upoznaju. Autorka je istakla da joj predstavljanje knjige u ciriškom kraju posebno znači jer vjeruje da se međusobno razumijevanje među narodima gradi i upoznavanjem njihove kulture, istorije i vrijednosti.
Poseban dio govora posvetila je Lovćenskoj vili, čiji se lik nalazi na koricama monografije. U njoj, kako je kazala, vidi snagu, nježnost, hrabrost i dostojanstvo crnogorske žene, kao i njen često nedovoljno prepoznat doprinos očuvanju porodice, vrijednosti i osjećaja pripadnosti.
Nastanak monografije opisala je kao ispunjenje ličnog zavjeta i pročitala zapis sa posljednje korice.
„Moj odnos prema Crnoj Gori nije obaveza, već zavjet: da ostanem čovjek i kad je najteže.“
Kalač se obratila i mladima u dijaspori, poručivši im da im poznavanje sopstvenih korijena može biti oslonac da sigurnije zakorače u svijet, upoznaju druge kulture i izgrade vlastiti put. Naglasila je da i ljudi koji žive daleko od mjesta iz kojeg potiču mogu doprinijeti njegovom razvoju i očuvanju nasljeđa.
Autorka je zahvalila ambasadorki Mariji Lakić Barfus, domaćinu i sugrađaninu Hajranu Pepiću na gostoprimstvu i podršci, kao i autorima tekstova, fotografima, saradnicima i prijateljima koji su učestvovali u projektu. Zahvalila je i Luksemburgu, koji je, kako je kazala, ljudima iz Crne Gore pružio priliku da čuvaju svoje nasljeđe i istovremeno budu dio šire evropske zajednice.
Kazala je da bi voljela da monografija nekoga podstakne da prvi put posjeti Crnu Goru, da u njenim stranicama neko ko je dugo odsutan prepozna dio djetinjstva, a da se mladi zainteresuju za zemlju iz koje potiču.
„Daleko od Crne Gore možemo živjeti, ali daleko od nje ne moramo biti“, poručila je Kalač na kraju obraćanja.
Drugi dio književne večeri bio je posvećen djelu „Crna Gora i Crnogorci“ italijanskog autora Đuzepea Pičininija, koje govori o geografiji i istoriji Crne Gore, njenom stanovništvu i običajima. Original je objavljen u Firenci 1896. godine, a novo izdanje objavljeno je u junu 2026. zahvaljujući angažovanju Radmile Perović, direktorice Crnogorskog međunarodnog instituta za štampu sa sjedištem u Nikšiću.
Ambasadorka Lakić Barfus istakla je doprinos Radmile Perović u pronalaženju, prevođenju i objavljivanju starijih djela stranih autora o Crnoj Gori, koja tim radom ponovo postaju dostupna savremenim čitaocima. Institut je ranije objavio i djela norveškog autora Henrika Angela, kao i roman holandskog pisca A. den Dolarda.