In Memoriam Ismeta R. Krcić-intelektualka posebnih vrijednosti (1961-2023)

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Daleko od svog rodnog Plavsko-gusinjskog kraja u SAD-u je u Njujorku na drugu obalu vječnosti prešla je jedna od značajnih bošnjačkih  inteketualki koje je njen rodni kraj iznjedrio.Daleko od svoje rodne grude sa sobobom je nosila tu posebnu inteletkualnu nit i misao koja se kroz njenu poeziju ali i njen književni rad rad stalno prožimala kao kao jedno od najdragocjenjih svjedočanstva poezije. Svojim književnim, pjesničkim i esejistički radovima jako je doprinosilasavremenoj književnosti Bošnjakinja kako bi  popunila je značajne praznine u literaturi i doprinijela boljem razumevanju uloge Bošnjakinja u savremnom društvu i kultorološkim i društvenim tokovima i fenomenima. Pripada je onim hrabrim heroinama koje su bile protiv politike rata na prostorima Zapadnog Balkana a koji je ostavio trajne posljedice na sve Bošnjake. Često je skrećala pažnju ,,savremenim političkim elitama“ na značaj i ulogu žena u društvu koje nije prihvatalo žene takvih promišljanja. Ismetu je krasila njena odlučnost, stručnost, harizmatičnost i sposobnost. Pripadale je onim heroinama koje su u svemu bile prve. Kroz svoju poezijustapala je epohe, periode i istorijske događaje koji su na njenu ličnost ostavljale dubok trag. Bila je žena koja je trčala sa vukovima na ovom našem nemirnom Balkanu. Zato je njena poezija najistinski  fluid u kome su sažeta najemocionalna stanja. Pisala je poeziju koja razvija kritički duh i u fokus čitaocastavljarazmišljanje naših životnih sudbina, kako individualnih tako i kolektivnih, u konnstantnom međuodnosu i uzajamnoj zapitanosti o trenutku i vremenu u kome postojimo. Bila je književnica  koja se društveno i odgovorno  suprostavljala svakom obliku društvene nepravde. Pred sobom je uvijek imala humanističku viziju Crne Gore i borbe za Bošnjake i druge manjebrojne narode. Zapravo bila je itekao svjesna da Crna Gora pripada svima nama podjednako i da u njoj moramo izgraditi jaki multivjerski sklad i suživot bez mržnje i progona. Izgubili smo blistavu i neponovljivu heroinu čija je vizija savremene Crne Gore ali i Evrope bila u najvećem duihu istinskih vrijednosti i humanikstičkih pogleda na svijet. Njen prometejski duh će i dalje sijati kroz njeno stvaralaštavo a posebno kroz poeziju ali i brojne prijateljstva sa svima nama čije je živote obilježila na ovom dunjaluku-svijetu.Aura hrabrosti, tolerancije, ali i kritike kojom je pokazivala svoju lucidnost u borbi protiv bilo kog oblika nacionalizma, šovinizma, fašizma, klerikalizma ili degradacije predstavljala je njen lični svetionik ali i jednu kompletnu ličnost koja je izgrađena ispod samih Prokletija  koje su nam dale neke od najznačajnih imena književnosti u Crnoj Gori.  Ismeta R, Krcić još dugo ćemo pamtitikao ženu koje nije podlegla dogmama ni zabludama. Vjerovala je u moderne,  demokratske, evropske a iznad svega prosvjetiteljsko-pedagoške ideje pa iako je društvo kome je pripadala trpjelo ,,poraze“ a ona vjerovala u nove pobjede i posebnu emancipaciju Bošnjaka i Bošnjakinja. Posjetiću na jedan citat koji bi najljepše išao uz ličnost Ismete R. Krcić. Alija Izetbegović jednom je lijepo zapisao: ,,Hrabrost bosanske žene, njena snaga i ponos, bile su jedan od odlučujućih činilaca u borbi Bosne i naroda za opstanak.“Vjerujem iskreno da kao i svaka značajna pjesnikinja Ismeta bi voljela da se od nje oprostimo uz njene stihove koji su je činili posebnom. Ismeta R. Krcić rođena je 1961. godine u Plavu. Osnovnuškolu i gimnaziju je završila u Plavu. Studirala je jugoslovenskuknjiževnost i jezik na Filološkom fakultetu u Prištini.Poeziju je pisala još od gimnazijskih dana, a objavljivala je uomladinskim i studentskim listovima od početka studiranja.Učestvovala je na više književnih konkursa i književnihsmotri. Zastupljena je u zajedničkoj zbirci pjesama ,,Kredompo umu“. Bila je član je Udruženja zavičajnih pisaca Plava i edicije,,Slika-pojam“ Udruženja pisaca Sandžaka. ,,Prsti ogledala“ jenjena prva samostalna zbirka poezije. Uvrštena je u dvije panorame pjesništva Bošnjakinja, Crne Gore: ,,

 

STRAH OD NEVIDLJIVIH OKOVA

  Tijelo moje postaje vatra gore okovi i verige svega što nije dostiglo vrhunac dana osjećam strah da li ću ipak progovoriti kroz ugljevlje u životu sama sa sobom strepnja steže obruče u meni strči želja da pobijedim smrt tijela da li je i gubitak duše.  

ODLAZAK BILO GDJE

  Život svjedoči prave ljubavi nema /ima u pjesmi/ ne zna niko šta ja hoću da li je ovaj život toliko bitan da ga osmišljavamo ljubav je putovati bilo gdje  

O, NEMIRU

  Caruje u srcu hrani se pogledima u svakom trenu neraskidiv je osjećaj s bolima očevici dolaze da nas nemirom ponesu u ponor za laž za maske za pustoš da li je srce čisto kada se pita  

O SAMOUBISTVU

  Odvedite me negdje daleko da posljednji put posmatram beskrajna polja žita jer žitom se ljudi i ptice hrane kad me odvedete pustite me da plačem i pustite da se moji jecaju stope sa zlatnom šumom tišine poslije ću vodenim očima gledati u nebo i sita se udaviti u vlastitim smijehu smatrajući taj čin za viteški.  

OD RANE RANI

  Ralje nam ogradiše ranu prije susreta sa nicanjem dok nam padahu likovi kojih se ne sjećamo u jedan dan biti i čuvati