Krupni propusti u neuspješnoj istrazi

  Vlada je krajem protekle godine usvojila Izvještaj Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima u kome se po prvi put nalazi i izvještaj o ubistvu 

Duška Jovanovića

. Od 2013. godine i osnivanja prve Komisije nije se uspio usvojiti izvještaj o istrazi ubistva Duška Jovanovića, osnivača i glavnog urednika dnevnog lista 

Dan

. Prva komisija, koja je okončala rad 2015. godine, razmatrala je predlog izvještaja njenog predsjednika 

Nikole Markovića

, koji je, pored ostalog, sadržao i zaključke i preporuke u vezi istrage ubistva Jovanovića, ali taj izvještaj nikada nije usvojen. Jovanović je ubijen 27. maja 2004. godine. Do sad je za taj zločin osuđen samo Podgoričanin 

Damir Mandić

, za saizvršilaštvo. Nalogodavci, organizatori i počinioci ostaju nepoznati. U 

Djelimičnom izvještaju o radu policije i tužilaštva u predmetu ubistva Duška Jovanovića

, koji su sačinili članovi radne grupe Komisije 

Nebojša Asanović

, 

Biljana Knežević

 i 

Miroslav Turković

, potencijaraju se dva pitanja koja su ostala nerasvijetljena. Prvo nerazjašnjeno pitanje je kupovina automobila 

golf III

iz kojeg je kasnije izvršeno ubistvo Jovanovića. Vozilo je nepoznato lice kupilo od 

Veselina Vučeljića

 i smatra se da je vjerovatno isto lice kasnije dovezlo to vozilo kod 

Uroša Marčetića

 radi zatamljivanja stakala. U Izvještaju Komisije se navodi da su Vučeljić i Marčetić veoma dobro i precizno opisali navedeno lice, ali da, prema spisima koji su dostupni Komisiji, istražni organi nijesu ništa preduzeli da otkriju to još uvijek nepoznato lice. Istražitelji nijesu na osnovu preciznih iskaza svjedoka sačinili fotorobot pomenute osobe niti obavili radnje prepoznavanja, što je uobičajena praksa u sličnim istragama.

Photo: Pixabay.com

Komisija navodi i da su u saslušanju pomenutih svjedoka pred Višim sudom u Podgorici u junu 2006. učestvovali zamjenica VDT 

Ljiljana Klikovac

 i istražni sudija Višeg suda 

Radomir Ivanović

. Tom prilikom je svjedok Vučeljić izjavio da je pomenuto lice prilikom kupovine vozila razgovaralo sa Vučeljićevim komšijom 

Ivanom Đukićem

. Iz spisa dostupnih Komisiji ne vidi se da je Đukić uopšte ispitan. Drugo pitanje na koje Komisija stavlja akcenat je službena zabilješka o razgovoru sa Damirom Mandićem koja je sačinjena 05.06.2004. U dokumentu Uprave policije od 09. februara 2006, koje potpisuje tadašnji direktor 

Veselin Veljović

, Viši sud u Podgorici se obavještava da ,,u UP ne postoji, niti je zvanično zaveden dokument u vezi navodnog informativnog razgovora sa optuženim Damirom Mandićem, na okolnosti njegovih saznanja vezanih za ubistvo Duška Jovanovića”. S druge strane, tokom glavnog pretresa pred Višim sudom, 21. juna 2005, 

Milan Vujanović

, tadašnji načelnik Centra bezbjednosti Podgorica, izjavio je: ,,Nakon lišenja slobode, optuženi Damir Mandić je saslušan u prostorijama CB Podgorica i sjećam se da je on dao neku izjavu o svom učešću i učešću drugih lica u ubistvu Duška Jovanovića, da je o tom informativnom razgovoru sačinjena službena zabilješka koju će CB Podgorica na zahtjev dostaviti sudu”. U izvještaju Komisije se ne navodi, ali Vujanović je javno pred TV kamerama u avgustu 2021. godine ponovo potvrdio da je službena zabilješka nastala tokom saslušanja Mandića nedugo nakon ubistva Jovanovića, te  da je o svemu tome obavijestio tadašnju vrhovnu državnu tužiteljku 

Vesnu Medenic

u koja, po njemu, nije na pravi način odreagovala.

Photo: Pixabay.com

Da službena zabilješka postoji, svjedoči i informacija Višeg državnog tužilaštva iz aprila 2015. u kojoj se navodi da su tokom saslušanja u martu 2014. visoki policijski funkcioneri 

Tihomir Gačević

 i 

Branislav Živković

 potvrdili saznanja da su službenici UP sačinjeli službenu zabilješku. Iz njihovog iskaza proizilazi da je o razgovoru sa Mandićem obavešten ,,tim” koje je radio na rasvjetljavanju ubistva, te da je službena zabilješka dostavljena tom ,,timu”. Službena zabilješka nije evidentirana, jer je trebala da služi samo za internu upotrebu, a nije potpisana jer je od ,,tima” došlo takvo uputstvo, a zbog činjenice, kako se navodi, da ista imajući u vidu odredbe procesnog zakonodavstva nije mogla služiti kao dokaz u postupku.

U informaciji VDT-a ne navodi se da li su se svjedoci izjašnjavali o tome što je konkretno navedeno u zabilješci, odnosno što je Mandić izjavio o svom i učešću drugih u ubistvu Jovanovića. Prema ocjeni Komisije, Više tužilaštvo nije utvrđivalo šta je sa tom i takvom službenom zabilješkom, gdje se ona sada nalazi,  zašto je nema u spisima predmeta i zašto nije evidentirana, ko je naredio da se ne potpiše, ko je naredio da se ne evidnetira, ko je naredio da ne bude u spisima predmeta, ko je naredio da ne može biti dokaz i po kom pravnom osnovu za sve pobrojano. Komisija je istakla da potrebno odgovoriti na pitanja: gdje je službena zabilješka, ko je ima u posjedu, ko je sve bio u pomenutom ,,timu”, ko je iz ,,tima” dao uputsvo da se zabilješka ne potpiše, po kom pravnom osnovu bilo ko iz ,,tima” može da odluči i da naredi policajcu da ne potpiše službenu zabilješku, ko je iz ,,tima” dao uputstvo i bio ovlašćen da odluči da se zabilješka ne evidentira u evidenciji Uprave policije i da ne može biti dokaz u postupku. Komisija je ocjenila i da je potrebno rasvjetliti činjenice koje se odnose na pozivanje i obavještavanje tadašnjeg tužioca 

Novaka Ražnatovića

 o konkretnom događaju i radnjama policije, posebno u djelu navoda da nije na poziv policijskih službenika došao na saslušanje uhapšenog Mandića, već tek poslije 10 sati i tako ostavio policiju bez instrukcija i naredbi tužilaštva. U Zaključima se navodi da treba razjasniti da li je tužilac primio pozive i nekih drugih lica u vezi događaja, da li je bio spriječen da dođe zbog nekog drugog konkretnog događaja ili uopšte u tom momentu nije bio radno angažovan, te da li je to nezakonito postupanje tužioca i da li je zbog toga pokrenut postupak utvrđivanja odgovornosti i ako nije zbog čega nije.

Komisija je na osnovu Izvještaja donijela osam preporuka. U cilju prepoznavanja lica vezanog za 

golf III

saslušati u svojstvu svjedoka Ivana Đukića, kao i Veselina Vučetića i Uroša Marčetića, uz ponudu na poligrafsko testiranje. Te na osnovu tih iskaza sačiniti fotorobot i izvršiti radnju prepoznavanja lica u skladu sa zakonom. Ponovo saslušati Milana Vujanovića, tadašnjeg načelnika CB Podgorica u vezi sa službenom zabilješkom, kao i na okolnosti postupanja tužioca VDT Novaka Ražnatovića, te u vezi postupanja drugih nadležnih lica – tada čelnih funkcionera policije, tužilaštva i sudstva. Kako bi se razjasnile brojne nepoznanica oko službene zabilješke preporučeno je ponovno saslušanje Branislava Živkovića i Tihomira Gačevića. Preporučeno je i saslušanje tadašnjeg direktora UP Veselina Veljovića u vezi sa zabilješkom kao i njegovih saznanja vezanih za ubistvo Jovanovića. Na okolnosti nedolaska na saslušanje Mandića, Komisija predlaže saslušanje tadašnjeg tužioca VDT Novaka Ražnatovića. Uz pitanje da li njegovo napuštanje dužnosti tužioca i prelazak u advokaturu ima bilo kakve veze sa njegovim postupanjem u ovom slučaju. Za sve predložene svjedoke predloženo je i poligrafsko testiranje. Zbog nepredlaganja da se kao svjedok sasluša Ivan Đukić, Komisija je preporučila da se saslušaju tada postupajuća zamjenica VDT-a Ljiljana Klikovac i istražni sudija Višeg suda Radomir Ivanović.

Photo: Pixabay.com

Kao posljednju preporuku Komisija navodi da je neophodno inicirati postupke pred nadležnim državnim organima u cilju utvrđivanja svih činjenica i okolnosti radi ispitivanja zakonitosti postupaka i utvrđivanja eventualne odgovornosti svih službenih lica iz Uprave policije i Višeg državnog tužilaštva, a eventualno i drugih lica, u vezi njihovog postupanja u istrazi ubistva Duška Jovanovića. Sada je na državnim organima da postupe po preporukama Komisije i da pokušaju da dođu do nekih novih saznanja. Ne bi li se istraga o najtežem zločinu nad novinarem, nakon skoro dvije decenije, konačno pokrenula s mrtve tačke.  

Ovaj članak kreiran je kroz projekat “Bezbjednost novinara kroz sudsku praksu” koji realizuje Sindikat medija Crne Gore (SMCG). Projekat je

podržan je od strane Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) u okviru programa „Pristup pravdi i ljudskim pravima u Crnoj Gori – Projekat monitoringa suđenja 2021 – 2023“ koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Sadržaj članka isključiva je odgovornost SMCG i ne odražava nužno stavove CeMI-ja, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.