Nije ljudski ćutati

Piše: Jasmina Luboder Leković

dipl.žurnalista

Volim svoj grad. Volim moje Rožaje. Volim sve insane, bez obzira na njihovo političko opredjeljenje, jer, hvala Bogu, pravo na izbor pripada svakom od nas. Pacifista sam i vjerujem dase neslaganja rješavaju razgovorom, a ne zastrašivanjem, da se sloboda brani argumentima, a ne prijetnjama.

Dosta nam je: „Dogodine u... ponedjeljak!“

Uzliče mi, daleko bilo...

Volim i moju Radio-televiziju Rožaje. Moje prvo radno mjesto trebalo je da bude baš ona, ali život uvijek ima neke druge planove za nas. Nijesam pripadnik nijedne političke opcije u Crnoj Gori, a eto, ima me. I eto, imam kritički stav, ne samo, kako pročitah: „Javni servis u funkciji samo jedne grupe.“

NE VJERUJEM šta pročitah. Ali vjerujem, duboko vjerujem, da ću uvijek stati na stranu ljudi.

Insani nijesu predmeti, pa da idu u paketu.

Ne moramo se slagati. Ne moramo misliti isto. To nikako ne bi valjalo... Ali moramo sačuvati ljudskost!

Ja ne želim da se mir u mom rodnom gradu gradi na strahu, niti da se sloboda javnog servisa najavljuje riječima koje same zvuče kao prijetnja.

Volim moje Rožaje. Volim sve njegove ljude i želim da u njemu niko ne mora da strepi zbog posla koji pošteno radi, stava koji ima ili riječi koje izgovori, sve dok su u domenu konstruktivnog.

Ne tražim ničiju zaštitu od svojih stavova, u Boga je sva zaštita. Niti želim da bilo kome osporim pravo na mišljenje. Tražim samo da se poštuju granice koje čine razliku između slobode govora i zastrašivanja, između političke odgovornosti i demonstracije moći.

Jer je najveća ljubav prema svom gradu sačuvati u njemu mir, dostojanstvo i ljudskost, da svako od nas, uprkos svim razlikama, može živjeti slobodno, govoriti otvoreno i ostati čovjek.