Preskoči na sadržaj
Kultura

Predstavljanje poetskog stvaralaštva Bošnjakinja Crne Gore - Amina Kuč

I. R. 4 min čitanja 50 pregleda
Priredio: Božidar Proročić, književnik i publicista
U sklopu pripreme projekta predstavljanja poetskog stvaralaštva Bošnjakinja, Crne Gore i pripremljenje knjige-panorame “Lirske hedije” koja se ostvaruje u okviru Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava predstavljamo vam: Amina Kuč je rođena 2000. godine u Rožajama. Pisanjem se bavi od ranog djetinjstva. Njena poezija je često nagrađivana i zastupljena je u knjigama: „Stihom govorim 5“, „KOD“ časopis za kulturu, književnost i nauku, Podgorica 2016. godine, zatim u knjizi „TU SU“- izbor iz mlađeg pjesništva Crne Gore, Podgorica, 2016. Objavila je zbirke pjesama „Duša od stakla“, 2015. godine, „Izgubljeno pletivo“ 2017. i „Sve(mir) na papiru“ 2018. godine. Amina je osvojila brojne nagrade kao što su: Druga nagrada za poeziju na Osmom međunarodnom festivalu poezije i priče na konkursu „Joan Flora“ u Novom Sadu. Na XXIV poetskom konkursu Desanka Maksimović u Valjevu dobila je nagradu „Desanka Maksimović“. Dobitnica je i nagrade „Mladi heroji Crne Gore” 2017. godine. Na književnoj manifestaciji „Pjesnička riječ na izvoru Pive” 2015. dobila je nagradu za najelegičniju pjesmu. Dobitnica je druge nagrade na Nacionalnom takmičenju „Mladi eko – reporteri“ 2016. PROCES Krugovi zivota šire se oko nas Radujemo im se sve dok se jednoga dana dugog Naša bića ne umire pred sumrak (umoran i težak) Kao kad napune svoje torbe tugom I odu u izmaglici berači novembra Da li su to daroviti pjesnici ili slikari Na umjetničkom platnu prelili crnilo i čivit Da uklešu trag na nebeskom smaragdu To ljudske oči kojima se prašta i voli Nose svoju mutnu jesen u sebi O, vremena puna sunca Plam sjećanja namotava nam strunu O, utjeho kojoj se krišom priklanjam Ugledah pod nebom gdje cvjetasmo skupa Naše kosti kako zajedno trunu. PONENTE Neko je sjećanje nazvao blijedim snoviđenjem U kojem tlo postaje magma A ja želim daleko od svijeta koji je vatra Sva moja ljeta mlađa su i bolnija Stvarnija od tvojih Žurim da spasim tužni odraz Da podignem parčard ogledala sa stola Gdje modra jabuka krvari sjajnije od mladosti Oklop je sigurnost kad život dogori do nokata Ove šume će narasti do neba Stvari će džinovski da urlaju A čovjek kao pas da cvili Plašim se da će tada prstima daleko biti sunce I oku more ukradeno od svijeta. KRUG Na rubovima zjenica rasle su trešnje Tamo su svitanja jarke boje Prožeta su našim traganjima U kojima smo uprljali svoja ozebla stopala Da pronađemo mostove Za koje će nas objesiti ruke jednoga dana I izdati naša rođena tijela Na rubovima pomiješane su boje Tamo se leluja sjenka onoga ko me je stvorio Ako se zagledaš u nutrinu ovog prstena Nazrećeš kristale leda Pod kojim je sahranjeno sunce I ugledaćeš čovjeka ogoljenog i samog Zarobljenog u začaranom krugu kretanja. PUTEM NESHVAĆENIH Ne čitaj ako nijesi vjerni obožavatelj Gi de Mopasana i Žorž Sandove Ako ne voliš francusku i talijansku književnost i grčku mitologiju Ako mrziš sokolove i ako pak nijesi pošla u Banjsku Jer iz Banjske je Strahinjiću Bane Ako nikad u životu ne poželiš da umreš slavno poput Markovog Šarca Ako u vojsku nijesi išla jer nijesi hrabra i čim zineš lažeš I ako si se bojala kada si lažno priznavala Da voliš nebo kada ti je kao plafon blisko i isto toliko daleko Rekla si da te ljudi nijesu shvatili kada si ćutala A ti ne želis da te shvate I ne želiš da znaju tvoje izbore Maštala si o Danskoj i dalekim zemljama I onda si rekla da je ovdje najljepse I da su sve to tuđa brda i tuđe rđe pod aristokratskim sjajem I obradovala si starije i napaćene mudre glave sa istorijom na plećima Ali si prestala da razmišljaš o ljubavi i prestala si da pišeš Rekla si da su to dokonluci I ubrzo počela da kopaš kao rudar Po knjižurini koja nikome ne znači Koju pažljivo nosiš kao dijete u naručju I kriješ od kiše ispod novog kaputa I kriješ od prašine iza televizora A ti nijesi od izabranih i nijesi odvažena I tebi nakon čitanja knjige ne znače ništa I zato te niko ne razumije Ali ti i ne želiš da te razumiju Jer ti znaš zašto su tvoje police prazne I znaš zašto ti se ne ide u Dansku

Podijelite ovu vijest

Komentari

Još nema komentara. Budite prvi.

Ostavite komentar

Komentari se objavljuju nakon pregleda uredništva.

Neće biti objavljen.