In memoriam IBRAHIM HADŽIĆ: PJESNIK MATERNJEG JEZIKA

Preminuo je Ibrahim Hadžić, jedan od najznačajnijih pjesnika savremene književnosti.

Književnik, leksikograf, istraživač prirode, mikolog, nadasve veliki pjesnik, preminuo je u Beogradu 27. oktobra 2026. godine, u 82. godini.

Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori izražava duboko suosjećanje porodici, prijateljima i svim ljudima koji cijene širok stvaralački opus pjesnika i mikologa Hadžića.

Ibrahim je rođen 1944. godine u Rožajama. Osnovnu školu završio je u rodnom mestu, gimnaziju u Novom Pazaru. Diplomirao je istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Široj javnosti poznat je kao legendarni urednik Školskog programa nekadašnje TV Beograd. Devedesetih godina bio je izložen pritiscima i prijetnjama, te je morao da podnese ostavku i da napusti televiziju.

Objavio je 17 knjiga pjesama, pet knjiga proze i drugih radova i deset knjiga o gljivama.

Dobitnik je brojnih nagrada za poeziju: Pero Ćamila Sijarića, Risto Ratković, Bosanski stećak, Isidora Sekulić, Milan Rakić, Biljana Jovanović… i druge.

Ibrahim Hadžić je jedan od najznačajnijih pjesnika savremene poetike, zapisao je Filip David, povodom objavljivanja knjige Krugovi, zbirke izabranih i novih pjesama koja je štampana u okviru Antologije crnogorske književnosti. „U spomenutoj knjizi na dostojan način sagledan je ukupan vredan, vrhunski pesnički opus Ibrahima Hadžića. Ona svedoči o jednom dugogodišnjem uspešnom stvaralačkom, pesničkom kontinuitetu od mladalačkog, poletnog, do umetnički zrelog i zaokruženog“, zapisao je književnik Filip David.

Samo da je napisao Rječnik rožajskog govora, s pet hiljada leksema, bio bi književna planina. Istovremeno, njegova knjiga poezije Maternji jezik je dragulj u kruni rožajske građe koja se pojavljuje kao kulturološko, lingvističko, antropološko, estetsko, polifono jezičko-umjetničko djelo.

Uprkos naglašenim lokalnim karakteristikama, Maternji jezik je knjiga koja i te kako ima univerzalno značenje jer se u njoj naprosto reflektuju sveopšte ljudske preokupacije. Hadžićevo ukupno stvaralaštvo odlikuju specifičan pjesnički izraz, misaona dubina i interesovanje za povezanost čovjeka, jezika, prirode i svijeta. Svjedoči to, na svoj način, i radio-drama Maternji jezik u produkciji Radija Crne Gore, na koju je naš Ibro bio ponosan.

U Hadžićevom bogatom opusu ima puno inspirativnih  tema i motiva za  kreaciju u svim oblastima umjetničkog izražavanja.

 Bavio se poezijom, prozom, prevođenjem i leksikografskim radom.

Književni put započeo je 1970. godine zbirkom pjesama „Harfa vasiona“, a potom je objavio niz knjiga, među kojima su „Vežbanje osećanja“ (1973), „Oformiti jedinstvenu životinju“ (1974), „Vreli tragovi“ (1980), „Na staklu zapisano“ (1987), „Isti život“ (1988), „Pesme“ (1997), „Hora“ (2000), „Nepročitane i nove pesme“ (2006), „Posmatrač“ (2009), „Duge senke kratkih pesama“ (2014) i „Maternji jezik“ (2016).

Književni kritičari Ibrahima Hadžića obeležavaju kao „pesnika upečatljive imaginacije“, sa „visokim zahtevima etičnosti“ i konstatuju kako njegovo pjesništvo opominje, podsjeća „na blizinu zla, u nama i oko nas“. Opisuju ga kao pjesnika koji je „zapisao hrabro svjedočanstvo o sebi i nama“, kao „izvanrednog majstora“. I nesumnjivo da je pesništvo Ibrahima Hadžića jedinstveno po posebnom senzibilitetu, po upečatljivim slikama iz prirode, ali i „gorkoj ironiji i melanholiji. Njegovi stihovi izražavaju kontrast urbanog i rustikalnog, jedinstvo čoveka i prirode, često izrečenih sa gorčinom, ali i samo njemu svojstvenim humorom“.

U rodnom kraju je otkrivao stvaralački kosmos i stalno mu se vraćao, istraživački zanesen iznova je tragao za onim iskonskim – metafizičkim vrijednostima prirode i riječi i ljudskih sudbina. Prezirao je površnost i šarlatane, jer je u svemu tragao za suštinom, a svaka jeftina lakirovka u njemu je budila otpor.

Odlaskom Ibrahima Hadžića, kulturna scena Crne Gore i regiona izgubila je jednog od najznačajnijih korifeja iz kruga izuzetnih eksjugoslovenskih pjesnika po kojima će se prepoznavati kultura na razmeđu dva vijeka.

Neka mu je rahmet i lahka beogradska zemlja, a stalno mjesto u srcima prijatelja i dobrih ljudi koji će ga pamtiti i kao velikog stvaraoca i kao dragocjenog prijatelja.

Mirsad Rastoder, predsjednik IO Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori